Istanbulska policija jučer je gumenim mecima i suzavcem spriječila pokušaj održavanja povorke ponosa LGBT osoba. Prilazi trgu Taksim u četvrti Beyoğlu bili su čvrsto zatvoreni, a pripadnici policije su legitimirali prolaznike i pretraživali ih kako bi pronašli zabranjene simbole u duginim bojama. Naposljetku je, prema izvještajima u medijima, pedesetak osoba uhićeno. Do ove policijske akcije došlo je nakon što su svega dan uoči održavanja lokalne vlasti zabranile okupljanje, a organizatori najavili da zabranu neće poštovati. Razbijanja marševa ponosa nisu neuobičajena u mnogim zemljama svijeta, no istanbulski protest ipak ima vrlo specifičnu historiju.
Tamošnji se Prajdovi održavaju od 2003. godine i u pravilu su, uz solidnu posjećenost, prolazili mirno sve do 2013. Te su se godine međutim Prajdu pridružile različite grupe i organizacije prosvjednika iz parka Gezi koji je tada bio centar masovne pobune protiv Recepa Tayyipa Erdoğana. Stoga je povorka narasla do sto tisuća sudionika, a slično je bilo i narednih godina. Tako velik prosvjed počeo je iritirati vlasti koje su 2014. i 2015. naredile njegovo razbijanje, da bi ga godine iza i službeno prvi puta zabranile. Te zabrane, međutim, nisu formalno opravdavane mržnjom vlasti prema LGBT osobama, već – krajnje cinično – brigom za njihovu sigurnost. Prajd je zabranjen da bi se spriječili teroristički napadi na njega.
Ovakav loš izgovor podsjeća na paralelnu najavu ukidanja podučavanja o evoluciji prirodnom selekcijom u turskim školama. Evolucija, prema interpretacijama vlasti, samo zbunjuje učenike jer je prekompleksna, pa bi je trebalo ograničiti samo na univerzitetski nivo. U oba slučaja, izgovori su očita strategija kojom se provodi ultrakonzervativna i autoritarna agenda, ali istodobno izbjegava kritika saveznika, osobito iz Europske unije, koja je inače glasna po pitanju napada na LGBT zajednice i negacije znanosti, ali je upadljivo tiha kada se radi o tim problemima u Turskoj.