“Obmane i laži se danas šire opasno brzo u virtualnom svijetu i ostavljaju realne posljedice na živote ljudi”. Tako je svoju kampanju protiv “lažnih vijesti” najavila Beata Balogová, glavna urednica dnevnika SME, najčitanijih slovačkih novina. U sklopu te kampanje, novinari će sustavno pratiti izjave i objavljene podatke kako bi utvrdili njihov “točnost”. Projekt nije motiviran samo strahom za ugrožene profesionalne standarde novinarstva, već i razvojem na slovačkoj političkoj sceni od kad je u martu prošle godine u parlament s čak 14 zastupnika ušla Narodna stranka naša Slovačka (ĽSNS). Ovoj organizaciji, koja se izravno poziva na tradiciju slovačkog fašizma i kolaboracije sa Silama osovine, u međuvremenu je dodatno porastao rejting pa joj sada pojedine ankete predviđaju i do 12%, čime je postala treća najpopularnija stranka u zemlji.
Mnogi smatraju da je tom rastu pomogla kampanja “zelenih straža”, odnosno uniformiranih stranačkih huliganskih patrola koje obilaze vlakove u regiji Banske Bistrice te legitimiraju i zlostavljaju putnike. Stranka tvrdi kako tim patrolama redovito sprječava “silovanja i pljačke” koja provode osobe neslovačkog porijekla. Iako je riječ o prozirnim lažima, one ipak uspijevaju privući pažnju dijela stanovništva. Doduše, čini se kako liberalnu javnost u Slovačkoj više iritira mogućnost da ĽSNS dobiva potporu iz Rusije nego njezini kapaciteti da ugrozi živote i sigurnost ljudi u ruralnim dijelovima središnje Slovačke, osobito Roma.
Laži i mejnstrim
Kampanju protiv ove stranke već mjesecima vodi i premijer Robert Fico, koji je krajem januara na obilježavanju fašističkog masakra u selima Ostrý Grúň i Kľak, počinjenog 1945. godine, upozorio kako fašizam u Slovačkoj “nije puzeći, on je već tu. Ima predstavnike u parlamentu […] u zelenim majicama šeta po vlakovima […] širi ideologiju u čije ime se ovdje ubijalo”. No ako je Fici nejasno kako je moguće da fašisti uživaju potporu u kraju u kojem su činili masakre, valjalo bi ga podsjetiti da je upravo njegova retorika širom otvorila vrata “lažnim vijestima”, odnosno atmosferi paranoje i zavjera “protiv nacije”. Fico je u jeku izborne kampanje bio među najistaknutijim “braniteljima” bijele kršćanske Europe od sirijskih izbjeglica (koje uopće ne dolaze u Slovačku) i romskih zloupotreba fiktivne socijalne države.
Daleko od marginalne političke pojave, ksenofobne kampanje već su dugo sastavni dio retorike političkog mejnstrima. Činjenica da je riječ o običnim lažima do sad nije previše utjecala na raspoloženje birača.