Nasilje u Palestini ne jenjava, a tako ne jenjava ni podrška naše Vlade genocidnoj politici Izraela. No, usprkos tome što djeca umiru i gladuju, što su ratni zločini počinjeni, a nalozi za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, njegovog bivšeg ministra obrane Yoava Gallanta izdani, hrvatska Vlada nastavlja odnose s Izraelom. Takvoj politici ozbiljno se protive studentice i studenti udruženi u inicijativu Studentice za Palestinu. Odlučile smo pobliže predstaviti inicijativu, njihove stavove, uspjehe i brojne akcije koje su organizirale i suorganizirale.
Možete li nam ukratko predstaviti Studentice za Palestinu? Kada ste nastale, s kojim ciljem?
Inicijativa Studentice za Palestinu počela je s radom na ljeto 2024. godine s ciljem mobilizacije kolega i pritiska na upravu Filozofskog fakulteta u Zagrebu (FFZG) od kojeg tražimo solidarnost s narodom Palestine i bojkot izraelskih pro-genocidnih institucija. Zahtjevi Studentica za Palestinu su sljedeći:
1. Zahtijevamo da FFZG objavi izjavu osude genocida i kolonijalne okupacije, odnosno izjavu podrške palestinskom narodu u njihovom otporu genocidnoj politici cionističkog režima te da se kao institucija svojom izjavom pridružimo globalnom pozivu na prekid vatre.
2. Zahtijevamo da Uprava FFZG-a objavi potpuni popis suradnji s izraelskim sveučilištima i drugim izraelskim institucijama, organizacijama te inicijativama.
3. Zahtijevamo da FFZG prekine svaku suradnju s izraelskim sveučilištima i drugim izraelskim institucijama koje na bilo koji način sudjeluju u cionističkoj okupaciji, aparthejdu i agresiji nad palestinskim narodom.
4. Zahtijevamo da FFZG uspostavi sustav institucionalne podrške palestinskim studentima i obiteljima izbjeglima u Hrvatsku, osobito u vidu pojednostavljenog upisa u studijske programe, pravne podrške pri administrativnim postupcima te omogućavanje besplatnog pristupa tečaju hrvatskog jezika u sklopu Croaticuma.
S ciljem ostvarivanja svojih zahtjeva, ali i općenitog podizanja svijesti o genocidu koji Izrael provodi u Palestini, Inicijativa organizira prosvjede, čitalačke kružoke, rasprave i buvljake te kreira i dijeli edukativne sadržaje različitih formata.
Svaki dan svjedočimo represijama nad pokretima solidarnosti diljem svijeta. Kakva je situacija kod nas? S kakvim se izazovima suočavate prilikom organizacije prosvjednih akcija?
U Njemačkoj i SAD-u represija nad pokretom solidarnosti s narodom Palestine svakodnevna je i iznimno agresivna. U Hrvatskoj se prema našim saznanjima do sada nije pribjegavalo toliko represivnim metodama suzbijanja pokreta. S druge strane, i ovdje sve češće viđamo privođenje prosvjednika, ugrožena radna mjesta, prijetnje sankcijama. Mi kao Inicijativa – ako izuzmemo prazne dekanove prijetnje – nismo bile suočene s direktnom represijom. No, ništa manje djelotvorna nije ni birokratska represija – pokret se guši od strane uprave fakulteta koja se poziva na ograničene ovlasti, na komplicirane procedure i slično. Najveći izazovi s kojima se suočavamo svode se na apatičnost fakultetskog vijeća i uprave koju uvelike omogućuje upravo visoko birokratizirani model obrazovanja u kojem njegova povezanost sa stvarnošću i ljudskim životima postaje mutna.
Kakva je reakcija javnosti na vaše aktivnosti? Primjećujete li rastuću solidarnost ili otpor?
Posebno smo u početku djelovanja nailazile na vrlo pozitivne reakcije propalestinskog dijela javnosti koja je pratila studentske pokrete solidarnosti u SAD-u i bila oduševljena pokretanjem sličnog pokreta na Filozofskom fakultetu. Imamo stabilan rast podrške – što na Instagramu koji je naš primarni komunikacijski kanal, što uživo i na događajima koje organiziramo. Otpora naravno također ima, ali on se uglavnom artikulira samo u komentarima na društvenim mrežama. Vjerujemo i nadamo se da će s recentnom i užasnom eskalacijom genocida solidarnost s narodom Palestine i podrška za naše djelovanje dodatno rasti.
Koliko je javnost educirana o povijesti i kontekstu palestinskog pitanja? Kakve rupe u znanju i političkoj svijesti proizvodi postojeći politički i obrazovni sustav? Primijetile smo da naglašavate transnacionalnu solidarnost s Palestinom koju povezujete s borbom svih koji trpe nasilje, od migranata i radnika i radnica diljem svijeta.
Nacionalne države služe između ostaloga tome da stvore iluziju u kojoj su oni koji se nalaze iza granice ili na drugoj strani Mediterana manje vrijedni naše empatije od osoba s kojima dijelimo državljanstvo. Ali isto kao što je pokret otpora fašizmu uvijek bio transnacionalan, pa su tako recimo naši antifašisti odlazili boriti se u Španjolskom građanskom ratu, tako i danas moramo stalno iznova osvještavati koliko su globalne borbe povezane – danas, zahvaljujući globalnom kapitalizmu, više nego ikada.
To je nešto u čemu nam obrazovni sustav također odmaže jer je i on (štoviše, upravo je zato i uspostavljen) utemeljen na nacionalnom narativu koji je inherentno isključiv i hijerarhičan. Orijentalizam i imperijalizam dominiraju našim obrazovanjem i medijima te nam omogućuju krajnju dehumanizaciju žrtava genocida. Ako mu se mislimo usprotiviti, morat ćemo razmišljati i djelovati transnacionalno – jer kapitalistička i vojna mašinerija to svakako već čine.
Genocid kojem svjedočimo odraz je trulog kapitalizma, a ne “arapsko-izraelskog sukoba” koji pokreće isključivo međuetnička mržnja, kao što se to uporno predstavlja. Zašto je bitno skretati pažnju na tu sistemsku ekonomsku dimenziju i koliko je ona bitna za sveukupno razumijevanje trenutnih događaja?
Kapitalističke će se sile zalagati za očuvanje ljudskog života isključivo onda kada ono dovodi do profita. U takvom sustavu oslobođenje je nezamislivo. Ovaj se genocid ne provodi zato što Židovi mrze Muslimane, nego zato što je on u ekonomskom, a onda i političkom interesu Izraela i zapadnih sila koje stoje uz njega. Svi ratovi koje zapadne sile pokreću na Bliskom istoku motivirani su zaradom, prvenstveno prodajom nafte i oružja, i ne možemo ih promatrati odvojeno od toga. Nema mira u kapitalizmu.
U recentnom periodu smo mogli svjedočiti i sudjelovati u raznoraznim događajima koje organizirate, od čitalačkih kružoka, projekcija filmova, rasprava, tribina, izložbi, do izrade transparenata za Marš, prosvjednih akcija… Kako su prolazile akcije? Jeste li s vremenom uočile porast zainteresiranih? Jeste li zadovoljne akcijama?
Neki od događaja koje smo (su)organizirale su čitalački kružok gdje smo čitale o sudjelovanju izraelske akademske zajednice u nasilju nad Palestincima_kama, o iskustvima kvir Palestinaca_ki, te o američkim protupobunjeničkim vojnim taktikama; dva Marša solidarnosti s Palestinom; prosvjedne akcije prije i poslije nekoliko sjednica Fakultetskog vijeća FFZg-a; razgovor s Petrom Matić i Mohammedom Al Younisom o nasljeđu Pokreta nesvrstanih; benefit buvljak u Suputnicima i Buntu; Instagram kampanja Lenin dnevnik u kojoj direktno prenosimo zapise studentice Lene iz Gaze. Odaziv varira od događanja do događanja, ali najvažnije je da uspijevamo okupiti dovoljno velik broj sudionika u akcijama u kojima je brojnost zaista presudna. Trenutno smo na ljetnoj pauzi, a na jesen pripremamo nastavak rada u još intenzivnijem ritmu nego do sada.
Između svega što ste organizirale, rekla bih da je dosta odjeknula prosvjedna akcija kojom ste izrazile negodovanje povodom dekanovog ušutkavanja rasprave o bojkotu izraelskih sveučilišta. Kako je akcija izgledala i koji je bio glavni povodza njeno organiziranje?
Krajem prošle godine (18.12.) održana je sjednica Fakultetskog vijeća na kojoj smo uz pomoć naših članova_ica koji su ujedno i studentski predstavnici u Fakultetskom vijeću predložile dvije točke dnevnog reda: formiranje izjave FFZG-a kojom se osuđuje genocid i izražava solidarnost s narodom Palestine, te objava popisa suradnji fakulteta s izraelskim sveučilištima i drugim institucijama te prekid suradnji s onima među njima koje se jasno ne protive genocidnoj politici svoje države. Dočekale smo vijećnike s transparentima, a na njihovim klupama ostavile letke s argumentacijom svojih zahtjeva. Na početku sjednice, prije glasanja o dnevnom redu, dekan Tončinić je održao polusatni govor u kojem je, pritom vrijeđajući studente, obrazlagao zašto vijeće ne bi trebalo uvrstiti predložene točke na dnevni red. Kada su vijećnici tako i glasali – ne odobrivši raspravu o našim zahtjevima – počele smo zviždati zviždaljkama ispred vijećnice. Buka je bila toliko glasna da je nastavak sjednice bio otežan, a božićni domjenak koji je trebao uslijediti potpuno sabotiran. Najsnažniji trenutak akcije bilo je zviždanje za vrijeme dekanove zdravice na domjenku od koje se nije mogla razabrati niti jedna riječ – što nije spriječilo dobar dio gostiju da svejedno srdačno zaplješće nakon što je govor završio.
Izborile ste veliku pobjedu na sjednici fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Naime, upozoravale ste vijećnike kako je lektorica Einat Lilian Dotan s katedre za židovske studije i istraživanje Holokausta sudjelovala u genocidnim politikama Izraela te joj ugovor na koncu nije produžen. Možete li nam ispričati više o tom događaju i konkretnim koracima koje ste poduzele?
Einat Lilian Dotan, zaposlena kao lektorica na Filozofskom fakultetu, šest je godina služila na zapovjednim pozicijama izraelske vojske. Sudjelovala je u punoj operativnoj službi u borbenom okruženju diljem „Judeje i Samarije“ tijekom operacije Cast Lead u kojoj je u 22 dana ubijeno 1.400 ljudi, od toga 300 djece. Bila je kapetanica u vrijeme vojne operacije Pillar of Cloud u kojoj je tijekom 8 dana ubijeno 167 ljudi, od toga 32 djece. Na sjednici Fakultetskog vijeća 16. travnja prošle godine još smo jednom – ovaj puta vrlo direktno – progovorile o ubilačkom stažu lektorice Dotan i neprihvatljivosti njenog zaposlenja na Filozofskom fakultetu. Pozvale smo vijećnike da glasaju protiv produljenja njenog ugovora o radu na fakultetu, što je dovoljan broj njih učinio. Vjerujemo da je do odluke kojom je Dotan izgubila poziciju na fakultetu došlo zbog dugotrajnog pritiska koji vršimo na upravu i vijećnike, kao i zbog pokretanja plenuma Filozofskog fakulteta koji je nedugo prije dotične sjednice izglasao zahtjeve naše Inicijative kao dodatne zahtjeve plenuma. Ovo je bio važan korak za nas, vjetar u leđa koji nas je uvjerio u vlastitu snagu, no radi se o minijaturnom koraku u raspetljavanju suradnji hrvatskih i izraelskih institucija čije će ukidanje zahtijevati još mnogo rada na koji smo spremne i u kojem pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže.