Iako vojno-sigurnosni aspekt rata u Ukrajini, razumljivo, zauzima najveću pažnju u ovom dijelu Europe, sve više se ističu i njegove globalne ekonomske posljedice koje će utjecati na već postojeći trend rasta cijena. Naime, i Rusija i Ukrajina, izvoznici su esencijalnih roba i sirovina što znači da će njihova smanjena isporuka dovesti do povećane potražnje, a onda i rasta cijena i to upravo onih segmenata u potrošnji kućanstava koji su već zahvaćeni inflacijom i kontinuiranim rastom cijena. To se u prvom redu odnosi na plin, naftne derivate, umjetna gnojiva te na pšenicu i suncokretovo ulje. Rusija je drugi najveći izvoznik nafte, a zajedno sa Ukrajinom drži više od 50% svjetskog izvoza suncokretova sjemena i ulja te nešto više od četvrtine izvoza pšenice. Potrošačke reakcije iz domene psihologije masa smo već vidjeli. Nakon gomilanja tolaet papira početkom pandemije, ovaj put su ispražnjene police trgovina s jestivim uljem diljem Europe. Međutim, iracionalno ponašanje europskih potrošača je tek marginalna posljedica ovog rata. Da budemo prilično plastični, ovaj će rat puno više naštetiti afričkom radniku u nekom od neformalnih oblika rada, nego njemačkom srednjeklasnom potrošaču.
Naime, osim direktnog okruženja, rat u Ukrajini će stvoriti i globalne ekonomske probleme i to upravo za najsiromašnije zemlje. Na to sve glasnije upozoravaju i međunarodne strukture, poput UN-a ili MMF-a. U intervjuu za kanal magazina Foreign Policy, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Kristalina Georgieva, naglasila da uz zemlje koje najviše trgovinski ovise o Rusiji (Kavkaz i Srednja Azija) te zapadne susjede Ukrajine koje primaju najveći broj izbjeglica, treća skupina zemalja koja će biti izravno ekonomski pogođena ratom su zemlje Afrike. Za njih je Georgieva, bez imalo ustezanja, rekla da im prijeti glad. Tu se prije svega misli na zemlje istoka Afrike koji ovise o uvozu osnovnih živežnih namirnica iz ostatka Afrike i svijeta. Kako cjelokupna afrička poljoprivreda ne može nadoknaditi manjak koji će nastati smanjenjem ukrajinskog i ruskog izvoza, zemlje poput Somalije, Sudana i Egipta suočit će se sa nestašicama pšenice koja je uz kukuruz čini osnovnu žitaricu u prehrani afričkog kontinenta. U Egiptu, jednoj od najmnogoljudnijih afričkih zemalja, čak 85% uvoza pšenice u 2021. bilo je upravo iz dvije zaraćene zemlje.
UN-ova agencija za trgovinu i razvoj (UNCTAD) koja je 1960-ih nastala upravo na inicijativu nesvrstanih zemalja trećeg svijeta s ciljem nadilaženja ogromnih ekonomskih razlika između globalnog juga i sjevera, u svojem izvještaju o posljedicama rata u Ukrajini za nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju, ističe i moguće društvene i političke reakcije na rast cijena i nestašicu hrane. UNCTAD naglašava da je slična kriza u poljoprivrednoj proizvodnji koja je uzrokovala rast cijena bila neizravan povod za Arapsko proljeće 2011. Naime, tada su protesti u zemljama Sjeverne Afrike počeli upravo zbog loših materijalnih uvjeta života i visokih cijena osnovnih životnih namirnica i nestašice hrane. Iako nismo skloni povlačenju povijesnih analogija, materijalne posljedice rata u Ukrajini po afrički kontinent mogu biti puno veće nego po samu Europu u kojoj rat bijesni. To samo po sebi govori koliko totalitet globalnog kapitalizma nije tek fusnota i u ovom ratu.