društvo
Hrvatska
vijest

Hrabri borac za diskriminaciju

Foto: N1

Omiljeni analitički uvid hrvatskih desničara zasniva se na primjećivanju odvlačenja pažnje. Navodno, kad god treba nešto bitno da se dogodi za hrvatski narod, pažnja mu se usmjeri na nešto manje važno. Za taj posao odvlačenja pažnje zaslužan je poznati tandem: duboka država (čitaj: UDBA) i mejnstrim mediji (čitaj: lijeva hegemonija). Ponekad je pak riječ samo o čistom nametanju alternativne teme, a ponekad se napravi sve da se ta tema i “dogodi”. Nerijetko se upravo uhićenja onih koji se sumnjiče za korupciju smatraju metodom odvlačenja pažnje.

Upravo se to događa ovih dana. Val uhićenja bivših suradnika pokojnog Milana Bandića i njihovih poslovnih partnera iz svijeta poduzetništva, poslužio je vođama desnicama kao ogledni primjer zanemarivanja navodno ključnih pitanja. S obzirom na to da se u Hrvatskoj uhićenja na toj razini događaju uglavnom nakon što uhićeni ostanu bez vlasti ili njene podrške, primjedba o tempiranju uhićenja radi političkih poena nije promašena. Međutim, to ne znači da možete izvući bilo koju temu i proglasiti ju “žrtvom”. Kao što je to učinio Miroslav Škoro, proglasivši uhićenja metodom ušutkavanja kritika Zakona o civilnim žrtvama rata.

Njegov saborski kolega i konkurent u profiliranju za vođu desnice koja nije HDZ, Nikola Grmoja, odlučio se za ponešto drukčiju taktiku. On se nije izravno osvrnuo na uhićenja kao metodu odvlačenja pažnje, već je odlučio baciti svoju političku bombu. Naime, Grmoja je gostujući na televiziji N1 najavio izradu prijedloga novog antipedofilskog zakona, a najavu je podebljao traženjem podrške na Facebooku. Prijedlog zakona bi uključivao strože kazne za pedofile, ali i “zabranu LGBTQ propagande” jer, kako kaže Grmoja: “Zašto bi se djeci to promoviralo?”. Kako sam priznaje, na ovaj potez su ga motivirale i reklame na Europskom nogometnom prvenstvu koje su mu strahovito išle na živce. Zašto on mora gledati dugine boje na reklami za Volkswagenov eletkrični automobil?

No, Grmoja nikoga ne diskriminira. On smatra da djeca ne bi trebala biti izložena nikakvoj propagandi jer još nisu u stanju samostalno odlučivati. Čvrsta uvjerenja i stavove mogu imati tek s 18 godina. Posrijedi je prilično neobično shvaćanje razvoja ljudskih stavova i uvjerenja. Kao da se s napunjenih 18 godina steknu moć odstranjivanja svih naslaga utjecaja i ideoloških poruka kojima smo bili izloženi do tada i uvjeti za donošenje objektivne i utemeljene odluke. Naravno, nije to jedini problem sa skicom Grmojinog prijedloga zakona. Najveći je, dakako, izjednačavanje pedofilije i homoseksualnosti. Taj je i najuočljiviji, ali onaj ideološki trik koji vrši pozadinski rad i “jamči” prijedlogu demokratski prizvuk zasniva se na odabiru riječi.

Ključna riječ je propaganda. Grmoja sustavno promicanje jednakih prava osoba drukčije seksualne orijentacije naziva propagandom ili nametanjem. Uporaba tih riječi pretpostavlja da je stanje prije te propagande ili nametanja bilo normalno i neutralno. A to se normalno i neutralno stanje kontaminira propagandom i nametanjem koji su po definiciji barem djelomično laž i nasilno mijenjanje “prirodnih procesa”. Naravno, ta slika normalnosti i neutralnosti je, kako to uglavnom biva, zasnovana doslovno na nečijoj krvi i društvenoj izolaciji i diskriminaciji. Ono što Grmoja smatra normalnim i neutralnim nekome sam život kao takav čini rizičnom praksom. Dakle, tu se ne radi o nikakvoj borbi ideja na neutralnom terenu nego upravo o borbi za uspostavu samog neutralnog terena na kojem seksualna orijentacija ne igra nikakvu ulogu.

Drugi i povezani problem podloge Grmojinom prijedloga zakona je pretpostavljena ideološka neutralnost školskog sustava i drugih državnih institucija kojima su djeca izložena u odrastanju. Ne postoji politički neutralno predavanje povijesti ili hrvatskog jezika. Pa ni biologije. Predodžba o djetetu koje prolazi kroz školski sustav ideološki neokrznuto je potpuna politička fikcija. I naravno da to Grmoja zna, samo on smatra da politička uvjerenja koje on zastupa ne predstavljaju nametnutu ideologiju nego “prirodne” stavove, neoptrećene ideologijom. I zato može glumiti demokratski pristup i zazivati zabranu nametanja svih ideologija jer zna da se njegova nameće upravo u navodno neutralnoj situaciji. Hrabro, nema što.