Rumunjska se u hrvatski medijima gotovo isključivo pojavljuje u tri slučaja: 1) kad neki hrvatski klub ili reprezentacija igraju protiv rumunjskih klubova ili reprezentacija, 2) kad se tamo održavaju neki prosvjedi protiv korupcije, 3) kad se uspoređuju razine ekonomskog rasta među bivšim postsocijalističkim zemljama. I dok se prvi slučaj iscrpi u ishodu utakmice, drugi u apatičnom zaključku kako Hrvati nikad ne prosvjeduju, treći služi za vježbanje kombinacije šovinizma i autošovinizma: toliko smo jadni da su nas i Rumunji pretekli.
A to se rumunjsko pretjecanje ogleda u visini rasta BDP-a. I nema spora, rumunjski BDP raste dosta brže nego hrvatski, ali to nam ne govori dovoljno o kvaliteti života i (re)distribuciji bogatstva. Naime, BDP kao mjerna figura nema kapaciteta da nas obavijesti o tim trendovima. No, postoje neke druge metode koje mogu upotpuniti sliku. Neprofitna organizacija Social Progress Imperative (Imperativ društvenog napretka), u partnerstvu s Deloitteom, jednom od vodećih svjetskih računovodstvenih, revizorskih i statističkih kompanija, svake godine za otprilike 150 zemalja izračunava Indeks društvenog napretka.
Kao i prošle godine, tako se i ove Rumunjska nalazi na začelju po Indeksu društvenog napretka što se tiče zemalja Europske unije. Prepustimo riječ Alexandruu Reffu iz rumunjskog ureda Deloittea: “Unatoč stabilnom ekonomskom rastu, jačanju kupovne moći i povijesno niskoj razini nezaposlenosti, prošle je godine Rumunjska zabilježila dodatno urušavanje indeksa kvalitete života i socijalne sigurnosti. (…) Iz ove perspektive postaje evidentno da je za stvaranje društvenog napretka nužno javne resurse usmjeriti u ekonomski razvoj koji će implicitno podignuti standard života.” Drugim riječima, istraživanje sugerira da bi Rumunjska s obzirom na visinu rasta BDP-a trebala pružati svojim stanovnicima puno bolje usluge u obrazovanju, zdravstvu, pristupu vodnim resursima i sanitarnim pitanjima.
Naime, Indeks društvenog napretka mjeri kvalitetu života i društveno blagostanje u tri dimenzije: osnovne potrebe (voda, hrana, kanalizacija, stanovanje i slično), dobrobit (pristup znanju, komunikacijskim resursima i informacijama, zdravlje i tjelesna aktivnost, kvaliteta okoliša) i prilike (osobna prava, osobna sloboda i izbor, uključivost, pristup visokom obrazovanju). Valja istaknuti da Indeks društvenog napretka u slučaju Rumunjske korelira s omjerom kupovne moći u odnosu na BDP. I po tom omjeru je Rumunjska na posljednjem mjestu, što sugerira da se ključni razlozi raskoraka ne nalaze u korupciji. Drugim riječima, očito je da rad prisvaja prilično mali udio proizvedenog bogatstva. A ako se usporedi rumunjski učinak s ne-europskim zemljama sličnog omjera BDP-a i kupovne moći u sferi Indeksa društvenog napretka, Rumunjska zaostaje u nekoliko kategorija, a u nijednoj ne nadmašuje konkurente.
Ovo istraživanje pokazuje da ne možemo vjerovati isključivo visinama BDP-a i ekonomskom rastu, već da moramo potražiti i druge pokazatelje. A Rumunjska bi mogla prilagoditi životni standard visini BDP-a ili kroz veće poreze i izdašnija javna ulaganja ili kroz rast plaća. Međutim, u tom slučaju bi moglo doći do usporavanja rasta jer bi se zbog većih troškova i ugroženih profita pobunili investitori. No, to su ti paradoksi kapitalizma kojim nas ucjenjuju.