politika
Rumunjska
tema

Fašistički kič

Foto: Daniel MIHAILESCU / AFP (George Simion)

Kraj kolovoza u Rumunjskoj je tradicionalna sezona vjenčanja. Ove godine osebujno vjenčanje Georgea Simiona, vođe ekstremno desne stranke AUR, zadržalo se na naslovnicama puna tri dana, baš kao u bajkama. Narodno-kičasti ugođaj vjenčanja postao je izvor šala za urbanu srednju klasu koja ju je nadmoćno ironizirala, no u pozadini vjenčanja moglo bi se nalaziti nešto zlokobnije.

George Simion vođa je rumunjske stranke AUR (što na rumunjskom znači zlato, a kratica je za Savez za jedinstvo Rumunjske). Stranka je neočekivano ušla u parlament na izborima 2020. s 10% glasova. Ključ njihovog uspjeha bilo je to što su kroz društvene mreže uspjeli mobilizirati frustracije vezane uz restrikcije uvedene zbog pandemije. Ljudi koji su najteže pogođeni tim mjerama (posebno radnici u lokalnom ugostiteljstvu i migrantski radnici) pronašli su se u zahtjevu stranke za ukidanjem svih restrikcija. To je pitanje ujedinilo različite frakcije unutar stranke koje inače čine eklektičnu mješavinu: ruralni pravoslavni svećenici, umirovljeni vojni časnici i policajci, urbani fašistički intelektualci, prekarni radnici, mali poduzetnici u manjim gradovima, ne-korporativni odvjetnici, antikomunistički nastrojeni studenti. Stranka je nastala iz nacionalističkih mreža koje su zagovarale ujedinjenje Rumunjske s Republikom Moldavijom. Simion je ispekao svoj politički zanat u ovim krugovima, a tako je i postao popularan. U Moldaviji je Simion postao persona non grata zbog svog političkog aktivizma i nije mu dozvoljeno ući u državu. Međutim, stranka je u međuvremenu prerasla tu orijentaciju i sada se bori za državnu potporu nacionalnom kapitalu, bolju zaštitu za najranjivije članove društva i usađivanje patriotskih osjećaja narodu.  

Nasilni humanitarac

Simion utjelovljuje ekscentričnost stranke, a u politiku je prenio taktike i strategije koje je naučio dok se kao aktivist borio za “ujedinjenje“. Sada u svojim tridesetima zvuči kao tipičan tranzicijski lik: završio je humanističku srednju školu u Bukureštu, takozvanu poslovnu školu (koja je zapravo mjesto gdje se uči marketing i PR) a zatim MA iz povijesti gdje je proučavao “zločine komunizma”. Najvjerojatnije je u tim krugovima i postao politički aktivan. Možda je upravo zbog svog obrazovanja Simion uvijek bio jako dobar u promoviranju samog sebe i svojih akcija. Nakon što je postao parlamentarni zastupnik, iskoristio je mogućnosti koje ta funkcija nosi kako bi doveo “vidljivost“ svojih ideja na novu razinu. Uživo je prenosio snimku iz parlamenta na kojoj kritizira svoje kolege iz drugih stranaka zbog njihovih političkih odluka. Pretvara se da je glas “malog čovjeka” svaki put kad dođe do krize – kao što se dogodilo nedavno s vrtoglavom inflacijom i cijenama režija. Ponekad je rubno nasilan: jednom se gotovo potukao s ministrom energetike, a drugom prilikom spriječio je gradonačelnika Bukurešta da napusti sjednicu parlamenta tako što mu je stavio ruku oko vrata na prijeteći način. U svojim snimkama cilj mu je ismijavati političare i promicati popularnu ideju da je parlament beskoristan i da bi ga trebalo raspustiti ili barem ozbiljno smanjiti broj zastupnika. Simion tvrdi da donira većinu novca koji dobiva od parlamenta, a da za sebe zadržava samo mali djelić plaće. Također, u kontrastu s raskošnim stilom ostalih političara, Simion se odijeva skromno i poznat je po humanitarnoj pomoći. Prije nekoliko mjeseci ekipa novinara pridružila se Simionu na jednom od njegovih izleta na selo kamo je nosio hranu i novac siromašnim obiteljima, a također je davao donacije malim crkvama u zaboravljenim ruralnim zaseocima.

Istovremeno, Simion je umiješan u skandale koji dospijevaju na naslovnice. Na primjer, iako se njegova stranka službeno protivi cijepljenju, Simion je odbio jasno odgovoriti na pitanje je li se cijepio i o tome su se danima vodile opsežne rasprave. U drugoj prilici jeo je sladoled tijekom političkog talk-showa u kojem je gostovao – naravno, nakon toga više nitko nije obraćao pozornost na ono što su njegovi politički protivnici imali za reći. Kada je Simion najavio da je organizirati javno vjenčanje na koje će biti pozvan svaki Rumunj, to je bilo u skladu s njegovim imidžom i činilo se kao dobra prilika za više publiciteta. Međutim, u rumunjskom kontekstu postoji “twist“.

Urnebesan pir

Legionari su bili rumunjski fašisti u međuratnom razdoblju. Karakterizirao ih je spoj nacionalizma, militantnog pravoslavlja i glorifikacije rumunjskog seljaka koji je bio simbol čistog rumunjstva, neiskvarenog stranim utjecajima (pod čime su primarno mislili na Židove). Vođa pokreta, Corneliu Zelea Codreanu, organizirao je svoje vjenčanje kao veliki politički događaj. Odjeven u tradicionalno seosko odijelo, jašući konja, Kapetan (kako su ga zvali) je utjelovio viziju legionara. Kada je Simion najavio da će njegovo vjenčcanje biti javni događaj na koje je pozvana cijela nacija, bilo je nemoguće ne ugledati duh Codreanua. Paralela je bila opravdana s obzirom na to da mnogi od Simionovih stranačkih kolega otvoreno podržavaju legionare i voljeli bi od AUR-a napraviti paramilitarnu i političku formaciju kakva je bila Legija. Simionovo cirkusantstvo i tiktok vodstvo zasad je spriječilo potpunu dominaciju fašista u stranci, iako je Simion odbio javno osuditi političke zločine legionara te je umjesto toga pozvao povjesničare da provedu dublja istraživanja.

Međutim, tijek događaja brzo je zaustavio strah od toga da će Simionovo vjenčanje postati katalizator novog otvoreno fašističkog pokreta u Rumunjskoj. Kao prvo, pojavilo se samo 2.500 ljudi, umjesto očekivanih 10 do 12 tisuća. Uzvanici su morali kupiti narukvicu u boji koja im je omogućavala ulaz u različite dijelove polja na kojem se održavalo vjenčanje i proslava. Oni koji su platili više dobili su sarmu, a ostali samo ćevapčiće. Simion je na Facebooku objavio sastojke koji su nedostajali (na primjer 400 kila krumpira), što se odmah pretvorilo u šale i memove. Poznati rumunjski poduzetnik i fašist starog kova koji se obogatio za vrijeme komunizma kad je bio pastir i počeo prodavati sir, Gigi Becali, ponudio je dvije tone sira. Sve je to pridonijelo urnebesnom tonu. Umjesto impozantnosti i pozerstva Codreanuova vjenčanja, Simionovo je bilo poput seoskog vašara na kojem se sve brzo pretvaralo u melodramu i kič – uz televizijski prijenos uživo. Jedna djeveruša se onesvijestila. Dvojica su se napila i počela međusobno tući. Lažna dojava o bombi zaustavila je vjenčanje na nekoliko minuta. Nekome je pozlilo, a isprva se vjerovalo da je hrana krivac. Činilo se da se prisutni dobro zabavljaju, a zabavljao se i Simion, iako je u udarnim terminima morao praviti pauze kako bi dao kratke intervjue za razne televizije.

Opasni kič

Teško je procijeniti kakav je politički učinak vjenčanje imalo za stranku i za Simiona. Nije došlo do masovne mobilizacije kojoj se Simion možda nadao, a falilo je i legionarske svečanosti. Više je izgledalo kao mješavina festivala hrane i hodočašća, s obzirom na prisutnost brojnih poznatih svećenika, od kojih se većina aktivno protivi restrikcijama uvedenima zbog korona virusa. Ono što se doista isticalo je broj lokalnih vlasnika kapitala koji su pridonijeli vjenčanju u zamjenu za slavu. To ukazuje na oslanjanje Simiona i njegove stranke na njihove financije, ali također signalizira važan politički moment: politizaciju ovog klasnog segmenta. Povijesno gledano, veliki lokalni vlasnici kapitala obično su se svrstavali uz Socijaldemokratsku stranku koja je nastala iz Komunističke partije. S druge strane, mali lokalni vlasnici bili su više povezani s Nacionalno-liberalnom strankom. Sada su socijaldemokrati i nacionalni liberali zajedno na vlasti, a većina njihovih politika ide u korist međunarodnog kapitala i korporacija. AUR, čini se, želi popuniti tu prazninu i postati predstavnikom lokalnih vlasnika kapitala pritisnutih pandemijom, a još više inflacijom i energetskom krizom. Profit je ključan, a vjenčanje je pretvoreno u veliki PR event. Bit će zanimljivo vidjeti u kojem će smjeru ići ova politička mobilizacija domaćih vlasnika kapitala u bliskoj budućnosti. Narodno-kičasti ugođaj vjenčanja postao je izvor šala za urbanu srednju klasu koja ju je nadmoćno ironizirala. Ali u pozadini vjenčanja moglo bi se nalaziti nešto ozbiljnije i zlokobnije. Baš poput Simiona koji je duhovit i ugodan dok vas ne udari šakom, čini se da AUR još svašta priprema.