Prema izvještaju Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) objavljenom jučer, Turske oružane snage i s njima povezane paravojne skupine izravno su involvirane u zločine koji uključuju krađe, zlostavljanja, otmice i ubojstva sirijskih civila. Osobito se to odnosi na regiju Afrin, koju su ranije naseljavali Kurdi, a koju je Turska okupirala krajem ožujka. Prema izvještaju, arapske i turkmenske naoružane grupe “svakodnevno” uzimaju namještaj, mehanizaciju i drugu imovinu izbjeglih civila te je preprodaju u drugim dijelovima Sirije pod turskom okupacijom, odnosno u nekurdskim selima i gradovima. Kurdi koji nisu izbjegli pred vojnom okupacijom su pak redovito izloženi fizičkom zlostavljanju i zastrašivanjima.
Čak i u dijelovima koji su izravno pod turskom kontrolom ili u kojima je formalno uspostavljen neki oblik policije, niti jedan od ovih zločina se ne sankcionira, pa čak ni ubojstva. Otkupnina za otetog člana obitelji iznosi od tisuću do tri tisuće američkih dolara, navodi izvještaj, ali plaćanje otkupnine nije garancija sigurnosti, jer na području operiraju različite i povremeno suprotstavljene paravojske, svaka sa svojim zahtjevima. Područje je formalno u nadležnosti paralelne “sirijske vlade u egzilu” koja je smještena u Ankari, ali ta organizacija nema kapacitete da djeluje u Siriji, pa je sve prepušteno lokalnim naoružanim grupama koje nemaju nikakvog interesa da normaliziraju stanje u okupiranim dijelovima te zemlje.
Propali plan za izbjeglice
Turska je vojska na područje Sirije prvi puta u značajnijem obimu stupila prošle godine, u pokušaju da ograniči djelovanje pretežno kurdskih snaga koje su uspješno oslobađale zemlju od džihadističkih grupa, uključujući tzv. “Islamsku državu”. Teritorij susjedne zemlje koji je Turska u međuvremenu osvojila, a koji uključuje nekih 3,5 tisuće kvadratnih kilometara, također je trebalo služiti kao svojevrsni logor za izbjeglice. Naime, prema dogovoru između Europske unije i Turske, ta je zemlja trebala “zaustaviti” kretanje sirijskih izbjeglica prema Europi i smjestiti ih na svoj teritorij. No turske su vlasti zaključile kako im je praktičnije da ih smjeste na sirijski teritorij koji je pod turskom kontrolom.
U pokušaju provedbe tog plana, turska je država prvo nastojala etnički očistiti kurdske teritorije koji su bili pod upravom kurdske samouprave. Pritom je stvorila nove izbjeglice, koje su morale potražiti nova područja na istoku zemlje ili ponovo u Europi. No iako je podijelila kurdske kuće Arapima i Turkmenima lojalnima turskoj okupacijskoj vlasti, nije uspjela provesti značajnije naseljavanje novog stanovništva na etnički očišćeni teritorij. Uzrok tome je prije svega razaranje i pljačka koju su tamo proveli turska vojska i paravojne skupine te stalna nesigurnost za civile koju njihova uprava proizvodi.