Fenomen masovne regrutacije mladih u vehabijske džihadističke grupe koji je zahvatio zemlje Zapada nije zaobišao ni Kosovo. Dapače, ta zemlja spada među one koje su u relativnim brojkama dale najviše dobrovoljaca za bliskoistočne ratove. Iako je tzv. islamistički radikalizam na Kosovu još uvijek razmjerno marginalan, njegovom razvoju snažno pogoduje više faktora.
Unatoč tome što Kosovo ima dugu tradiciju tzv. umjerenog islama, posljednjih je godina ova zemlja postala neočekivani izvor brojnih regruta zloglasnih vehabijskih terorističkih organizacija – poput Fronte al-Nusra, tzv. Islamske države (ISIS) i sličnih – koje trenutno ratuju u Siriji i drugdje na Bliskom istoku. Tijekom posljednjih dvaju desetljeća u regiji su se znatno proširile mreže zagovornika nasilnih “islamističkih” ideologija, a vjeruje se kako je danas Kosovo, zajedno s Bosnom i Hercegovinom, jedna od europskih zemalja s najvećim brojem pripadnika paravojske tzv. Islamske države u odnosu na broj stanovnika. Prema nekim procjenama, preko tristo etničkih Albanaca (sa Kosova i iz drugih zemalja) trenutno ratuje u Siriji.
Radikalna grana islamističkog pokreta, koja je bila glavna ideološka inspiracija za osnivanje ISIS-a (i drugih manje istaknutih terorističkih grupa), obično se naziva vehabizam, prema svom osnivaču Muhamedu ibn Abdul Vehabu, koji se predstavljao kao zagovaratelj praksi originalnih muslimana – selefa. Abdul Vehab je živio u 18. stoljeću u središnjoj Arabiji i pripadao je hanbelijskoj pravnoj školi, najkonzervativnijoj među četiri sunitska mezheba (škole). Nasuprot tome, islam je na Kosovu tradicionalno povezan sa hanefijskim mezhebom, znatno tolerantnijim i slobodnijim učenjem. Pojavu stranih učenja nasuprot “tradicionalnom” balkanskom islamu potaknulo je nekoliko različitih faktora.
Humanitarna pomoć
Uzroci terorizma i nasilnog islamskog “radikalizma” su vrlo kompleksni, a brojne studije dokazuju korelaciju siromaštva i razine političkih sloboda s terorizmom. Iako problem ne treba simplificirati, očito je kako poklapanje određeni političkih, socijalnih, ekonomskih i psiholoških faktora znatno pospješuje regrutaciju i razvoj nasilnih “islamističkih” pokreta. Na Kosovu je fenomen indoktrinacije i regrutacije najuže vezan uz širenje formalno filantropskih organizacija u periodu neposredno nakon rata, kada je zemlja ostala u stanju ekonomskog i socijalnog kolapsa od kojeg se nikada nije sasvim oporavila. Pomoć koju su tada pružale strane vjerske humanitarne ustanove, osobito one saudijske, uključivala je (između ostalog) i gradnju brojnih džamija i medresa (vjerskih škola).
Saudijska Arabija je “domovina vehabizma” i tamošnja je kraljevska obitelj veliki podržavatelj tog učenja, pa vrijedi zabilježiti kako je saudijski Zajednički odbor za pomoć Kosovu i Čečeniji, kasnije dovođen u vezu s al-Kaidom, financirao gradnju preko osamdeset osnovnih i srednjih škola u ruralnim dijelovima Kosova. Najveći dio vehabijskih boraca s Kosova je rođen 1990-ih, što većina komentatora pripisuje nedostatku perspektive te generacije izložene visokoj nezaposlenosti, teškim uvjetima rada, viznim restrikcijama koje onemogućavaju emigraciju te posljedično niskom samopouzdanju, osobito kod onih iz manjih mjesta. Kako primjećuje Olivier Roy, profesor na Europskom sveučilištu u Firenci, “islamizam je prije svega društveno-kulturni pokret koji utjelovljuje protest i frustraciju mlade generacije koja nije društveno i politički integrirana”.
Žene i djeca “džihada”
Prema novinama Zëri, među kosovskim dobrovoljcima nalazi se i velik udio žena, što se pripisuje utjecaju muževa: od ukupne brojke od četrdeset žena, svega njih nekoliko odluku o pristupanju terorističkim grupama donijelo je samostalno. Na putovanje na Bliski istok ne upućuju se samo s muževima, već i djecom, a nerijetko ostaju tamo čak i kada muževi poginu. Takav je slučaj s Qamile Tahiri iz sela pokraj Mitrovice koja je u Siriju otišla s mužem, a sada je na čelu kampa tzv. Islamske države za obuku žena i igra važnu ulogu u regrutaciji drugih žena s Kosova. Neke od dobrovoljki zaustavljene su prije nego što su uspjele doći do svog odredišta – najpoznatiji je slučaj dviju tinejdžerki rođenih 2000. godine – dok su druge žene uspjele izvući njihove obitelji odlučne da ih vrate pod svaku cijenu.
No bez obzira na te slučajeve, uvoz stranih islamskih učenja kroz fondove različitih država koji propagiraju svoje vanjskopolitičke i ideološke ciljeve se nastavlja, a službena stopa nezaposlenosti od 40% omogućava im plodno tlo. Presudnu ulogu u regrutaciji stranih boraca odigrali su tzv. radikalni imami koji uglavnom djeluju u nekoj od stotinjak novih džamija koje su, prema Adrianu Shtuniju iz Centra za borbu protiv terorizma, izgrađene u zadnjih desetak godina. Brz razvoj vjerske infrastrukture stvorio je veliku potražnju za novim vjerskim vođama, a različite strane fondacije nudile su stotine stipendija za bliskoistočne islamske obrazovne institucije.
Prekogranične veze
Dobar dio tih stipendista (iako ne svi) kasnije je povezan s propovijedanjem ekstremizma i organizacijom ćelija za regrutaciju stranih boraca. Kosovska je policija tijekom 2014. godine pokrenula nekoliko velikih operacija i uhapsila preko 40 ljudi osumnjičenih za ratovanje u Siriji i Iraku te je zaplijenila velike količine oružja, eksploziva i drugih materijala. Zbog promoviranja ekstremizma uhapšeno je 8 imama, uključujući i onoga iz prištinske Velike (“Carske”) džamije Shefqeta Krasniqija, te nekoliko direktora različitih nevladinih organizacija koji su se školovali na Bliskom istoku i kasnije povezani s dobrotvornim organizacijama. Veze u bližem susjedstvu također su važne: u Makedoniji, gdje su Albanci i muslimani općenito manjina, djeluje više klerika pod snažnim arapskim utjecajem.
Kraj oko grada Kačanika na izlazu iz Kosova prema Makedoniji jedan je od najsiromašnijih u zemlji. Osim što je kao “most” između dvije zemlje bio ulazna točka za tzv. islamski radikalizam, ovaj je grad postao i veliki “izvoznik” boraca za Siriju. Jedan od najpoznatijih je Lavdrim Muhaxheri, lice s Interpolove potjernice, koji je dospio na naslovnice domaćih medija nakon što je na Facebooku objavio fotografije i video u kojem odrubljuje glavu jednom dječaku. Kao jedan od krivaca za takve događaje prepoznata je i službena Islamska zajednica na Kosovu, prije svega zbog pristajanja na izgradnju velikog broja džamija koje, prema pisanju Balkan Insighta, nisu imale potrebne dozvole niti je nad njima uspostavljena kontrola.
Standardni i nestandardni strahovi
Ta je izgradnja novih džamija navodno dovela do slabljenja utjecaja službene Islamske zajednice na vjerska pitanja među muslimanima, a neadekvatne mogućnosti obrazovanja za vjernike, osobito mlade, otvorile su prostor novim ekstremizmima. Ni sama IZ, međutim, nije slobodna od loših utjecaja, kao što je pokazalo hapšenje imama Zekirje Qazimija koji je optužen za regrutiranje džihadista. No takva hapšenja, koja država predstavlja kao rješenje problema, zapravo su samo saniranje najvidljivijih posljedica. Nedostatak perspektive za veliku većinu stanovnika Kosova ostaje ključni faktor za privlačenje mladih vehabijskom džihadizmu. Unatoč tome, svoju obavezu da osigura uvjete za normalnu egzistenciju građana država još uvijek ne shvaća ozbiljno.
Kako bilo, nakon vala hapšenja 2014. godine situacija se doista malo smirila, “islamističke” grupe prešle su u defanzivu, a većina saudijskih organizacija na Kosovu službeno je zatvorena. Mirnije je i u Kačaniku i okolici, unatoč prijetnjama. Naime, među brojnim videima koje su borci s Kosova snimili u Siriji posebno se ističe jedan koji prijeti: “za vas dolaze mračni dani, plašit ćete se hodati ulicama, plašit ćete se ići na posao…” Suprotno prijetnjama, Kosovo je još uvijek sigurno mjesto za život, barem ako se ne bojite standardne korupcije, nezaposlenosti i siromaštva.
S engleskog preveo: Nikola Vukobratović