Izazovi za makedonsku socijaldemokraciju

Foto: AFP / Robert Atanasovski
Foto: AFP / Robert Atanasovski

Nova makedonska vlada koju vode socijaldemokrati predstavlja dobrodošlo osvježenje i uvod u postupnu normalizaciju političkog i društvenog života zemlje. No izazovi koji se nalaze pred premijerom Zoranom Zaevim i dalje su veliki, dok su ishodi neizvjesni, osobito ako ne dođe do nekog stvarnog zaokreta u ekonomskim i socijalnim politikama.

Nakon prvih sto dana nove vlade u društveni i politički život Makedonije uvukao se dojam dosade. Nakon nekoliko iscrpljujućih godina borbe s jednim od najautoritativnijih režima u Europi, stvari su se svele na uobičajene slabosti neoliberalne vlade. Sa smjenom vlasti i političkim zaokretom u mandatu SDSM-a zamro je društveni pokret. Iako je SDSM u jednom trenutku usvojio određeni stupanj revolucionarne retorike, nakon preuzimanja vlasti uslijedilo je otrježnjenje. Takav razvoj događaja, premda ga treba promatrati u makedonskom kontekstu, nipošto nije lokalan i specifičan već ima univerzalne značajke. S obzirom na trenutno stanje neoliberalne države ne bi trebalo očekivati velika odstupanja od glavnih strukturnih ekonomskih odrednica kojima se vode vlade od Makedonije do Nizozemske. Aktivnim građanima i političkim te društvenim organizatorima nije trebalo dugo da se suoče s novom-starom političkom stvarnošću.

U općem smislu lako je tvrditi da se u zemlji dogodila velika promjena koja može uzrokovati poboljšanja u kontekstu kulturnih i političkih sloboda relevantnih za razvoj naprednog društva. Medijske slobode, slobode izražavanja i udruživanja, protestiranja i političkog suprotstavljanja više se ne smatraju neprijateljskim faktorima koje treba rješavati zastrašivanjem, prijetnjama, uhićenjima i fizičkim nasiljem. Ključna lekcija koju smo naučili od ove “transformacije” je da neoliberalna država jednako lako preživljava pod različitim oblicima autoritarnosti i represije kao i pod liberalizmom i uz javne rasprave. Prije nego se okrenemo nekim neposrednim društvenim učincima nove vlade, treba imati na umu da je smjenu vlade Nikole Gruevskog omogućio društveni pokret u čijoj su se srži zahtjeva nalazili socioekonomski problemi, koje će trebati rješavati u idućim periodima.

Najupečatljivije je možda da se u prvim kadroviranjima nove vlade nalazi mnogo novih i neortodoksnih imena čija imenovanja nailaze na dobre reakcije u javnosti, posebno u civilnom društvu i među aktivistima društvenog pokreta. Iako je potrebno pohvaliti ovakve poteze Zaevljeve vlade, moramo imati na umu okolnosti uključivanja aktivista u formalne strukture vlasti. Njih nipošto ne bi trebalo poistovjetiti sa španjolskim primjerima sudjelovanja aktivista u lokalnoj vlasti Barcelone ili Madrida. U Makedoniji ne svjedočimo novom mentalitetu vlasti ni uspostavi novih političko-društvenih struktura već kadrovskom pomlađivanju jedne tradicionalne balkanske socijaldemokratske stranke. Naravno da se radi o znatno većem stupnju liberalnosti od nomenklature iz vremena Gruevskog, no doseg ovih noviteta ostaje ograničen unutar tradicionalno uspostavljenih kulturoloških i političkih zidova, dok ekonomske politike ostaju gotovo potpuno van njihovih dosega.

Nova kultura, stara ekonomija

Glavna aktivnost najglasnijih kritičara vlade posljednjih decenija transformirana je u komentiranje imenovanja novih čelnika institucija i njihovog osobnog kredibiliteta, bez kritiziranja načelnih i pojedinačnih politika nove vlade. Simptomatičan je način na koji je vlada ispunila dugotrajni zahtjev, podsjetimo još jednom, velikog i snažnog društvenog pokreta – onaj za jeftinijom strujom – koji je svojevremeno rezultirao peticijom s 13.000 potpisa i prijedlogom zakona kojeg VMRO-DPMNE nije prihvatio. Od svih mjera tog prijedloga, koji su činili integralni zahtjev za jeftinijom strujom, vlada SDSM-a je, usprkos brojnim kritikama, uvela tek mjeru “jeftine struje” danju čija je stvarna učinkovitost osporavana u više navrata tokom protesta primarno iz perspektive socijalne pravde i povećanja ekonomske jednakosti. Naime, u ovom modelu, čak 30 posto neto računa za struju čini nekonzumirana struja, što znači da su računi za struju veći nego što bi morali biti. Radi se o prvoj ekonomskoj mjeri nove vlade koja je od važnog društvenog interesa, no njezin je potencijalni doseg u startu ograničen i otkriva novu populističku tendenciju. Mjera ne unosi nikakvu neravnotežu u ekonomske odnose niti zadire u interese velikih korporacija u energetskom sektoru, ali se ipak predstavlja kao znak da vlada mari za potrebe običnih ljudi.

Sljedeći indikator koji nam ukazuje na to da vlada neće, ili ne može, promijeniti ekonomsku politiku već će i dalje više ići na ruku interesima krupnog kapitala su rudarski ugovori sa zapadnim korporacijama koje u Makedoniji planiraju iskapati zlato, srebro, bakar i druge rude, a koje je Zaevljeva vlada odbila poništiti. Čak i nakon dvaju uspješnih referenduma na kojima je lokalno stanovništvo odbilo odobriti otvaranje rudnika na površinama svojih zajednica, Zaev je odbio poništiti koncesijske ugovore uz objašnjenje da su međunarodni ugovori mnogo pravno snažniji od lokalnih referenduma. Kao da to ne govori dovoljno o odnosima društvene moći, prema ovome ispada da se niti jedan međunarodni ugovor ne može poništiti, što nije točno. Cijena raskida ugovora može biti skupa, ali zatrovano tlo i zagađena pitka voda i raseljeno stanovništvo trebali bi socijaldemokratskoj vladi imati veću vrijednost. U ovom slučaju, Zaev nastavlja sa neoliberalnim praksama prošle vlasti, pa i pod cijenu zdravlja i drugih pogubnih posljedica po okoliš i zajednicu.

Na strani neortodoksnih imenovanja, Zaev nije ostao dužan ni korporativnim interesima, pa je tako jedan od najmoćnijih korporativnih igrača u zemlji – Kočo Angjušev – postao zamjenikom premijera za ekonomska pitanja. Baš kao što je jasno poručio u kojem smjeru želi razvijati kulturu i civilno društvo imenovanjima aktivista, tako je imenovanjem Angjuševa jasno poručio u kojem smjeru će razvijati ekonomske politike.

Lokalni izbori i drugi novi izazovi

U kontekstu još uvijek aktualnih struktura VMRO-DPMNE-a u državnim i javnim službama, SDSM još nije uspio pronaći način procesuiranja kriminalnih radnji prethodne vlade. Radi se jednostavno o tome da su ove strukture još uvijek ispunjene kadrovima Gruevskog. Bez čišćenja njegovih kadrova iz sudstva optužnice koje je podigao ured posebne tužiteljice neće biti zaključene. Uskoro nas očekuje imenovanje novog državnog odvjetnika što je prilika za Zaeva da na to mjesto postavi osobu koja će se moći suprotstaviti Gruevskom i VMRO-DPMNE-u. Nije realno očekivanje da će se deset godina raznih savijanja i kršenja zakona brzo riješiti kakvom brzom reformom, tim više što će sada biti još veći fokus na neovisnosti sudstva.

Idući izbori su lokalni, zakazani za oktobar 2017. godine. Očekuje se da će Gruevski, vjerojatno po posljednji put, pokušati iskoristiti godinama građene paralelne strukture kako bi VMRO-DPMNE stekao kontrolu nad većinom lokalnih uprava te da bi ih, ukoliko u tome uspije, mogao iskoristiti za potkopavanje i pokušaj rušenja vlade uz objašnjenje manjka legitimiteta. Zaevu to dodatno otežava zadatak procesuiranja članova kriminalne mreže na čelu s Greuvskim.

S druge strane, među najvećim uspjesima nove vlade svakako su oni diplomatski. Nakon uspješnog suočavanja s propagandom VMRO-DPMNE-a protiv tzv. “Tiranske platforme” i ratnog huškanja koje ju je pratilo, makedonski ministar vanjskih poslova Nikola Dimitrov na putu je da postane najuspješniji član novog kabineta. Nedavno je uspješno uspostavio dobrosusjedske odnose s Bugarskom postigavši s njima dogovor oko povijesnih prijepora po pitanjima povijesti, kulture i jezika, što je problem kojeg je SDSM naslijedio od vlade Gruevskog. Također je uspješno pokrenuo nove pregovore s Grčkom po pitanju imena zemlje, što je još jedno diplomatsko pitanje koje je kočilo (grčkim vetom) makedonsko pridruživanje Europskoj uniji. Dimitrov se iskazao i u trezvenom i inteligentnom “hendlanju” srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i njegovih tvrdnji o petljanju makedonskih obavještajnih službi u unutarnje poslove Republike Srbije. Afera je velikim dijelom i zahvaljujući Dimitrovu, vrlo kratko trajala.

Iako postoji mnogo razloga za zadovoljstvo s prvih sto dana vlade Zorana Zaeva, oni koji su se nadali promjeni državne ekonomske politike nemaju mnogo razloga za odmor. Umjesto toga, morali bismo se napuniti novom energijom, oživjeti već uspostavljene mreže društvenog pokreta i iskoristiti “otvorene komunikacijske kanale” koje nam je ponudila nova vlada za predlaganje novih društveno-ekonomskih zahtjeva koji bi postavili značajne političke izazove pred onima na vlasti i zacrtali novi, održivi i napredni kurs zemlje.

S engleskog prevela Andrea Milat