Radnici kragujevačke tvornice Fiat Chrysler automobili ušli su u 4. dan štrajka. Od njih ukupno nešto više od 2.000 zaposlenih u tvornici, oko 90% štrajka. Dolaze na posao u obje smjene, ali pokretne trake miruju. Miruje i uprava. Za sada, čini se, potpuno ignorira zahtjeve sindikata i odbija sjesti za pregovarački stol. Očito se nadaju kako će taktika iscrpljivanja i posrednog medijskog ucjenjivanja dovesti do tenzija među radnicima i kopnjenja štrajkačke solidarnosti.
No, kako ističu iz sindikata, ovakvo ponašanje uprave predstavlja kršenje zakona, što je utvrdila i inspekcija rada. Ipak, nije baš za očekivati revni odgovor nadležnih državnih institucija ako znamo koliko su izdašne bile državne subvencije kompaniji. Međutim, radnici su odgovorili prikladno i radikalizirali zahtjeve. Zahtjevi su, inače, od samog početka zapravo bili vrlo skromni: rast plaća s 38.000 na 45.000 dinara, reorganizacija rada, isplata bonusa za prethodnu godinu te naknada za prijevoz. Ono što sada radnici traže jest rast plaća na 50.000 dinara.
Pored ustrajnosti, sve su izraženija i nastojanja predstavnika sindikata da štrajku daju širu političku dimenziju, tj. da putem svoje borbe i objasne političko-ekonomsku situaciju u Srbiju. Kako je u izjavi za Mašinu pojasnio predstavnik sindikata Jugoslav Ristić, nužno je da se prepozna politička pozadina tih ekonomskih i socijalnih zahtjeva: “Ja mislim da bi trebalo povezati politiku sa ovim što se dešava. Ljudi treba da razumeju da je ovo sve zapravo politika. Da oni žive tako zato što imaju vladu koja želi da tako bude. Zato što želi da privuče strane investitore, zato nudi jeftinu radnu snagu. Ali većina ljudi to ne prepoznaje, i kada govori o tim sindikalnim pitanjima, ne želi da govori o politici, ne shvatajući da je to potpuno povezano.”