Osveta ideologije: uspon i pad nove stranke na sceni

Foto: AFP / Daniel Mihailescu
Foto: AFP / Daniel Mihailescu

Jedna od vidljivijih manifestacija političke i društvene krize na istoku Europe je neprestana pojava novih, “neideoloških” stranaka koje u kontekstu opće razočaranosti ostvaruju značajne uspjehe. No njihova bombastična obećanja o čudesnom zaobilaženju svih političkih problema nekakvim neutralnim “dobrim upravljanjem” lako se i brzo iznevjere u praksi. Priča iz Rumunjske daje lokalni primjer tog fenomena.

Nova politička stranka, Unija za spas Rumunjske (USR), prvi je puta ušla u parlament osvojivši nešto manje od 9% glasova na izborima u prosincu prošle godine. To je iznenađujuć rezultat, s obzirom da je stranka formirana svega četiri mjeseca ranije. Pola godina kasnije, USR je na rubu raspada, ili, u najmanju ruku, u teškoj krizi koja nešto govori o širim procesima u rumunjskom društvu. USR je naime nastao od Unije za spas Bukurešta (USB) koja je sredinom prošle godine ostvarila veliki uspjeh na lokalnim izborima u tom gradu. Njezin je vođa i gradonačelnički kandidat, Nicușor Dan, ostvario drugi najbolji rezultat, a lista je osvojila nekih 20% zastupničkih mjesta u gradskom vijeću. Kandidatkinja za čelnicu jedne od gradskih četvrti, Clotilde Armand, tijesno je izgubila od kandidatkinje vladajuće stranke što je izazvalo sumnje u namještanje izbora, a Armand pretvorilo u ikonu onih koji žele reformirati sustav.

Dan je i prije ovih uspjeha bio poznata figura civilnog društva. Posebno se isticao borbom za očuvanje povijesne baštine i protiv zlouporabe moći od strane gradskih dužnosnika. Sebe izgleda doista doživljava kao spasitelja i “križara”, čija je ključna metoda borbe bila neprestano podizanje tužbi protiv gradskih vlasti zbog kršenja propisa. Njegov je tim doista bio uspješan u nizu slučajeva, no velike infrastrukturne projekte u pravilu nisu uspijevali spriječiti. Iako nije osobito karizmatičan, Dan se ipak dobro razumije u medije i ima snažnu potporu nevladinog sektora. On je naposljetku uspješan matematičar koji je napustio svoju karijeru u Francuskoj da bi se vratio doma i “spasio društvo”. Već 2012. se kandidirao za gradonačelnika, uz potporu civilnog društva i uz obilne donacije privatnih kompanija, osobito u IT-sektoru.

Četiri godine kasnije, ista je koalicija sazrela u političku snagu sposobnu da napadne establišment. Iako oprezan u govoru i nesklon sukobima, Dan je ipak bio upleten u neke skandale. Pojedini su ga izvori optuživali da su njegove nevladine organizacije, a kasnije i njegova izborna kampanja, financirani sumnjivim sredstvima. Intenzivna medijska pažnja potaknula je i detaljnu analizu kroz koju je postalo vidljivo kako se među njihovim donatorima (koji uključuju velike investitore i developere) nalaze i neki koji se spominju u “panamskim dokumentima”. Među njima je i glavni koordinator i najveći donator USR-ove kampanje. Pojedine donacije stranka uopće nije uspjela opravdati, jer su pojedini donatori nepostojeće osobe. Ove je podatke nakon analize iznijela izborna komisija i sada su predmet policijske istrage.

Zbogom “ideologiji”

Osim toga, neki od stavova i prijedloga Nicușora Dana izazvali su javno zgražanje. U članku s početka 2000-ih, koji je iskopao jedan uporni novinar, Dan je izrazio svoje zgražanje nad homoseksualnošću, što je kasnije neuvjerljivo pokušao povući. Njegova prva kampanja za poziciju gradonačelnika je, između ostalog, bila osobito usmjerena protiv siromašnih neregistriranih uličnih prodavača u centru Bukurešta, koji su mu poslužili kao ilustracija svega što ne valja s gradom. Sve je dakako imalo izrazito rasistički prizvuk jer većinu tih prodavača čine Romi. Kada su tijekom prošlogodišnje kampanje nepoznati pojedinci srušili njegov šator, Dan je na Facebooku rasističkim uvredama za to optužio Rome, da bi kasnije obrisao taj post.

Međutim, glavna karakteristika Dana, a onda i njegove stranke, jest izbjegavanje da se suoče s ideologijom, pa čak i politikom, bez obzira na to što se kandidiraju na izborima. Na brojne upite o tome pripadaju li ljevici ili desnici, u USR-u redovito odgovaraju ukazujući na svoj program koji je zapravo eklektički skup dobrih želja: omogućavanje infrastrukture za IT habove, socijalni stanovi, niži porezi i veće investicije, veća parkirališta i biciklističke staze. Ključna poruka je da ideologija nije važna, već samo specifični problemi grada i građana. Riječ je o paradigmi uvezenoj iz nevladinog sektora, koja je u ovom slučaju bila politički uspješna jer je uspjela ujediniti bogate poduzetnike u potrazi za novim prilikama i studente-hipstere koji žele sačuvati međuratne zgrade i stare kafiće u njima. No, taj je pristup istodobno iritirao mnoge vanjske promatrače: desničari su ih optuživali da su ljevičari, dok je lokalna ljevica raskrinkavala njihova lažno lijeva obećanja.

Iako je važan dio identiteta stranke, ideološka ambivalentnost nije njezin ključni adut. Ta je funkcija dana zazivima borbe protiv korupcije. Dan je prije svega borac protiv korupcije koji sve probleme grada Bukurešta objašnjava nelegalnim radnjama izabranih predstavnika, potrošenih političara u sukobu interesa i uključenih u široke korupcijske mreže. USR se predstavlja kao jedina stranka koja može biti alternativa starom sistemu, kao platforma profesionalaca i stručnjaka izvana koji mogu i žele riješiti probleme u interesu građana. Riječ je dakle o politici bez politike, koja je prosto upravljanje, bez ikakvih interesa ili ideologije.

Preduvjeti proboja

Ovakva se platforma dobro uklopila u atmosferu uoči izbora prošle godine. Neki će se čitatelji Biltena sjetiti tragedije u klubu Colectiv u kojoj je poginulo 64 ljudi i koja je dovela do ostavke premijera i formiranja nove tehnokratske vlade. Njezini ministri nisu bili članovi stranaka, već su odabrani su samo na temelju svoje profesionalne ekspertize. Riječ je o starom snu rumunjske tranzicije koji se hrani općim nezadovoljstvom postsocijalističkom političkom klasom. Iako su naposljetku rezultati te vlade bili daleko od očekivanja, njezini su članovi najavljivali da bi mogli ostati u politici. Kao idealna platforma za to pokazao se upravo USR: ideološki ambivalentan, usmjeren protiv korupcije i prema rješavanju problema te pun tehnokrata i ljudi iz nevladinog i poslovnog sektora bez ranijih političkih angažmana. Što bi moglo poći po zlu?

Drugi faktor koji je doprinio uspjehu USR-a je raspad Nacionalne liberalne stranke (PNL), najveće stranke desnog centra, čije bi objašnjenje zahtijevalo poseban tekst. Ta je stranka do sada bila prvi izbor urbanih, bogatijih dijelova stanovništva koji su se zgražali nad paternalističkim politikama socijaldemokrata. Kompromitacija PNL-a njih nije mogla natjerati da promjene stranu, već su izlaz pronašli u USR-u. Koliko je taj transfer bio važan pokazuju brojke: dosadašnjih tridesetak posto glasova koje je PNL dobivao na izborima se 2016. istopilo na dvadesetak. USR je pak dobio jedva nešto manje od devet posto glasova na istim izborima. Time je ujedno postao treća najveća stranka u parlamentu. No već drugo jutro donijelo je niz problema stranci.

Kako bi se skupilo dovoljno ljudi za izborne liste, odluke o odabiru kandidata prepuštene su lokalnim tijelima. To je dovelo do dvije neočekivane posljedice: neki od kandidata su zapravo bili bivši političari (suprotno obećanjima stranke) koji su tražili novu nišu i priliku za povratak u parlament, a novi se zastupnici uz to uopće nisu poznavali ni slagali što je otežalo njihovo zajedničko djelovanje u parlamentu. Dio njih bez ikakvog političkog iskustva teško se snalazio u novoj ulozi, pa čak i fizički na hodnicima goleme zgrade. Dok su se oni snašli, već su izbili masovni prosvjedi koje su zastupnici pokušali podržati “okupacijom” parlamenta. No, s obzirom na to da im je parlament radno mjesto i nitko ih ne sprječava da tamo borave koliko žele, njihova okupacija nije bila efektna, ali je bila kritizirana kao privlačenje medijske pažnje. A to bio samo jedan u nizu gafova novih zastupnika.

Frakcijski sukobi

USR-u je tek predstojao proces izgradnje stranke i to nakon što je ona već postala parlamentarnom. To je u svakoj situaciji velik izazov. Članovi novih stranaka koje su drugdje napravile iznenadni proboj na političkoj sceni imali su barem nekog iskustva zajedničkog rada. Politika može biti drugačija (LMP) u Mađarskoj ili Inicijativa za demokratski socijalizam (IDS) u Sloveniji već su prije osnivanja stranaka postojale kao mreže aktivista. Ništa se slično ne može reći za USR. Drugim riječima, sve što se prije izbora činilo kao prednost, sada se pokazivalo kao prepreka. Nedostatak zajedničke ideologije onemogućio je okupljanje različitih pojedinaca oko zajedničkih tema, a zastupnici su brzo izgubili dojam “novih lica” kod birača. Pokušaji da se ponovno predstave kao glavni borci protiv korupcije bili su, u kontekstu uličnih prosvjeda, smjesta proglašeni čistim oportunizmom.

Ubrzo se ispostavilo da je autonomija dana lokalnim organizacijama omogućila stvaranje barem triju vidljivih frakcija: one okupljene oko Dana, tehnokratske frakcije iz bivše vlade i one koju vodi Clotilde Armand. I dok se odvijao ovaj neizvjestan proces grupiranja u stranci, na scenu je stupio novi politički fenomen koji će USR staviti pred još veće izazove. Slično kao u Hrvatskoj prije nekoliko godina, ultrakonzervativna koalicija nevladinih organizacija potpomognuta američkim evangeličkim grupama i pravoslavnom crkvom, uspjela je skupiti dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma o ustavnoj definiciji braka. Ova je inicijativa smjesta dobila potporu svih političkih stranaka, osim USR-a koji se po ovom pitanju vidno podijelio. Neki su zastupnici glasali za referendum, a Dan se uopće nije pojavio na glasanju.

Sve to je snažno razljutilo mnoge njihove birače čiji su stavovi – barem po ovom pitanju – jasno u korist prava LGBT osoba, a protiv konzervativnog konsenzusa. Zastupnici koji su glasali protiv referenduma su stoga tražili jasno pozicioniranje stranke po ovom pitanju. Zanimljivo, svega nekoliko tjedana prije svega ovoga, Nicușor Dan je teškom mukom uspio isposlovati svoj izbor za predsjednika stranke, unatoč frakcijskim sukobima. Pobjeda je bila kratkog vijeka. Pod pritiskom članstva i birača, glavni odbor stranke je izglasao da će se stranka suprotstaviti referendumu, a Dan je s obzirom na to podnio ostavku. Iako je ostavku pokušao opravdati osobnim razlozima, svima je jasno da su problemi puno dublji.

Posljedice nesvrstavanja

Dan se pozvao na to da je svima koji glasaju za USR obećao da će ta stranka ostati dovoljno široka da okupi i konzervativce i progresivce u borbi protiv korupcije. Za njega, pitanje referenduma sasvim je nebitno u usporedbi sa stvarnim temama (poput nepotizma itd.), koje bi trebale biti u centru pažnje stranke. Prema tome, odlukom da ne podrži konzervativni referendum, USR je zanemario osjećaje druge strane i izdao svoje konzervativne birače. Na neki je način Dan doista u pravu kada kaže da referendum nije ključno pitanje. Njime se naposljetku samo zabranjuje ono što je već zabranjeno, a usput se uspješno prikrivaju neuspjesi aktualne vlade. On je polarizirao društvo i dao progresivcima lakog neprijatelja u ultrakonzervativnoj inicijativi (koja jest za svaku osudu), iako ona možda i nije najopasniji protivnik s obzirom na konzervativnost postojeće socijaldemokratske vlade.

No sve što se vezano uz to događalo u USR-u je logična posljedica neizgrađenosti stranke. Dan je bio prisiljen da se izjasni o konkretnom pitanju ili podnese ostavku, što je naposljetku i učinio. Takav je rasplet zapravo bio neizbježan. Ideja da ideologija nije važna i da je se može zaobići tehnokratskim upravljačkim metodama može funkcionirati za vrijeme izborne kampanje, no ona je naposljetku i sama oblik ideologije. USR je u tom smislu žrtva vlastitog uspjeha, ali i žrtva osvete ideologije i politike. Izbjegavanjem da se pozicionira kao konzervativac ili progresivac, Dan je odbio prihvatiti osnovni princip politike: taj da ona – obično kroz stranke – predstavlja i zastupa interese koji su utemeljeni u materijalnim uvjetima i izraženi kroz ideološke i druge forme.

Ono što je Nicușor Dan neuspješno pokušao spasiti je iluzija stranke kao tehnokratskog kišobrana za sve, izborne mašine koja skuplja glasove odasvud zastupajući istodobno sve i ništa. Ideologija je uzvratila udarac, a dodatna je ironija to što je u tome jednu od ključnih uloga odigrala – tehnokratska frakcija.

S engleskog preveo: Nikola Vukobratović