Devedeset i sedma godišnjica Trianonskog sporazuma – kojim je 1920. godine tadašnja Ugarska izgubila dvije trećine teritorija – prošla je ove godine svečanije nego ranije. Kako pišu mađarski mediji, vladajuća stranka Fidesz premijera Viktora Orbána definitivno je nedjeljnim obilježavanjem Trianona duboko zagazila u teritorij ekstremne desnice koja još uvijek sanja Mađarsku od Karpata do Jadrana. I opozicijske stranke su se potrudile ne zaostajati, pa su sve, od onih fašističkih do onih liberalnih, poslale prikladna priopćenja na ovaj “Dan nacionalne kohezije”. Što vrijeme više prolazi, to se čini da je fantastična ideja nekakve promjene granica u Panonskom bazenu aktualnija, barem što se tiče mađarske političke scene, jer nitko drugi sasvim sigurno ne obraća pažnju.
A da su razlike na toj sceni sve manje ne ilustrira samo način na koji se slavi “nacionalna kohezija”, već i strateška razmišljanja u Mađarskoj socijalističkoj stranci (MSzP), predvodnici liberalne opozicije. Nakon niza izbornih neuspjeha u srazu s Orbánom, socijaldemokrati su počeli razmišljati o izbornom savezu s Jobbikom, strankom ekstremne desnice. Matematički, jedino savez otvorenih fašista i proeuropskih liberala može ugroziti vlast Orbána, čiji se uspjeh upravo i temelji na tome da kombinira politike i retorike koje tradicionalno pripadaju liberalizmu i ekstremnoj desnici. Politika, međutim, nije aritmetika, pa je i plan rušenja Orbána da bi se na vlast doveo još gori Jobbik izazvao opravdane kritike. No takve su kalkulacije naposljetku samo posljedica bankrota svih dosadašnjih strategija mađarskih liberala.
Uvjereni da je njihov problem tek personalni ili prolazni, liberali su se godinama dijelili i obnavljali tako da su sad raspršeni u 7-8 stranaka, od kojih ni jedna nema više od 20% potpore. Posljednjih godina jasno je da podijeljenost više uopće nije ključni problem: svi zajedno ne dolaze ni blizu postotku koji dobiva Fidesz, a sada ih lako preskače čak i Jobbik. Uplašeni da više nikada neće uspjeti doći do pozicija moći i nesposobni da ponude alternativu vladajućima, opozicionari su uspjeli osmisliti samo to da ih kopiraju kroz suradnju s ekstremnom desnicom. Klimavu logiku koja stoji iza ovoga sarkastično je komentirala bivša zastupnica Ildikó Lendvai: “ako sad surađujemo s Jobbikom da smijenimo Fidesz, hoćemo li sutra surađivati s Fideszom da smijenimo Jobbik?”