Rasprava o novinarstvu koja se vodi u Hrvatskoj od imenovanja novog ministra kulture sve se više svodi na odašiljanje brojnih otvorenih pisama raznim međunarodnim tijelima i organizacijama koje su neovisno o svom ugledu među novinarima, u ovom slučaju mahom promašena adresa jer nemaju izvršnu ni financijsku moć nad medijskom politikom neke nacionalne zemlje.
Takvo je prije svega i pismo Hrvatskih novinara i publicista (HNiP) upućeno europarlamentarcima i članovima “saborskih odbora nadležnih za medije” u kojem se izražava zabrinutost zbog izostanka “želje za objektivnošću i jednoumlja” što posljednjih godina javnosti “nameće glavnina velikih i srednjih medija”. HNiPovci apeliraju na zastupnike da “po potrebi prikažu objektivnu sliku medijske situacije u Hrvatskoj”.
Osim iznenađujuće nepreciznosti u formulacijama ovih profesionalnih novinara začudna je i nekoherentnost argumentacije te neprovjerenost odaslanih informacija. Iz pisma nije jasno zalažu li se HNiPovci za državnu intervenciju u medijima ili joj se protive?
Apelirajući na naddržavna tijela poput Europskog parlamenta zahtijevaju njegov angažman u sektoru medijske politike u Hrvatskoj. S druge strane, bivšu nacionalnu vlast optužuju za isto to putem “konglomerata javnih politika Ministarstva kulture” implicirajući time da je resorno tijelo donijelo više od jedne medijske politike. Istovremeno, državu optužuju i za (ne)intervenciju (?) u propadanje nekih medija.
Državna odgovornost za privatne medije?
Naime, pseudotezu o “sužavanju prostora državnih medija” u proteklom periodu objašnjavaju na gotovo nevjerojatan način: “opća recesija iskorištena [je] za sužavanje prostora državnih medija”, pa je “nakon 72 godine ugašen dnevnopolitički list Vjesnik, tjednik Forum, a nije zaživio ni projekt dnevnika 21 stoljeće”. No, tjednik Forum, kao ni dnevnik 21. stoljeće nisu bili državni mediji, već privatni, te država ni na koji način nije odgovorna za njihovo gašenje.
HNiP podsjeća da su se upravo u mandatu prošle Vlade provodili “skandalozno koruptivni natječaji za ‘nezavisne medije’ Ministarstva kulture” kojima se besramno pogodovalo političkim istomišljenicima prošle vlasti”. No, dokaza o sukobu interesa po pitanju samog Natječaja za neprofitne (računovodstveno-birokratska kategorija), a ne nezavisne (vrijednosno-sadržajna kategorija) medije – nema. Naime, spornom natječaju, manu nisu našli ni Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, ni Ministarstvo financija, ni Europska komisija, a osim toga, Natječaj je u Reviziji rađenoj za resorno ministarstvo za 2014. godinu dobio samo pohvale (koja nakon imenovanja novog Ministra više nije javno dostupna).
Dapače, svi prigovori na ovaj natječaj dolaze primarno iz krugova medija financiranih ovim natječajem, kao što opravdane i neopravdane kritike na resorno tijelo dolaze iz istih tih krugova. Također je netočna i višestruko demantirana informacija da se neprofitni mediji “izdašno financiraju”.
Strukovna udruga kao pokriće za zaobilaženje kodeksa matične kuće?
HNiP je osnovan u srpnju 2015., a prema podacima iz studenog prošle godine okuplja 45 članova. Osnovali su ga novinari HRT-a i dio slobodnih novinara, nezadovoljnih radom Hrvatskog novinarskog društva (HND). HNiP je definiran kao strukovna udruga koja štiti i afirmira profesiju te zagovara njezine tradicionalne vrijednosti, a predsjednik mu je Siniša Kovačić s HTV-a, sažima HINA.
Osim neprovjerenih i pogrešnih informacija koje javno plasiraju, slobodni novinari koji su njegovi članovi izdašno su financirani sredstvima javnih poduzeća i lokalne samouprave, stoga je teško dokazati optužbu kako je bivša vlast financirala tek svoje “političke istomišljenike”. Uz “notornog” Velimira Bujanca, osuđenog dilera, član HNiP-a je i sporni Marko Jurič, obojica rade na izdašno financiranoj lokalnoj televiziji Z1 koja samo od Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije prima 815 tisuća kuna novca poreznih obveznika, kao i milijunske iznose od grada Zagreba, te nikako manje važno1 od javnih poduzeća poput Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama od koje je Z1 u 2013. godini dobio 60.000 kn, dok je od Croatia Airlinesa 10.000, zatim od Croatia osiguranja 40.000, od HEP-a 50.000, od Hrvatske lutrije 23.000, od Ministarstva unutarnjih poslova čak 80.000, a od Jadranskog naftovoda d. o. o. 60.000 kuna.
U konačnici, nije jasno da li su HRT-ovi novinari u ovoj parastrukovnoj udruzi, čiji su cilj politički obračuni s neistomišljenicima, pronašli način zaobilaženja pravila Etičkog kodeksa HRT-a i Općih pravila ponašanja radnika javne radiotelevizije, dokumenata kojim je zabranjeno “iskazivanje vlastitog mišljenja ili stajališta na društvenim mrežama ili blogovima, a koji bi štetili ugledu ili interesima HRT-a”. Optužujući stoga HRT za nekompetentne goste, da li Siniša Kovačić, potpisnik pisma Europskom parlamentu nanosi štetu matičnoj kući izbjegavajući istovremeno sankcije skrivajući se iza tobože strukovne, a zapravo političke udruge?
- Prema članku 33. Zakona o elektroničkim medijima državna uprava i javna poduzeća moraju 15 posto godišnjeg iznosa namijenjenog oglašavanju svojih usluga ili aktivnosti utrošiti kod regionalnih i lokalnih radija i televizija. [↩]