Prema prognozama ministrice državne uprave i lokalne samouprave Kori Udovički, Srbija bi na kraju dvogodišnje “racionalizacije” trebala imati 30.000 manje zaposlenih u javnom sektoru. Ili kako je to ministrica specificirala u izjavi RTS-u: “Racionalizacija traje već dve godine, jer je na snazi zabrana zapošljavanja (u javnim službama). Do kraja ove godine imaćemo manje oko 30.000 zaposlenika u državnoj službi. Dakle, manje onih koji rade u oblasti kulture, školstva, zdravstva u onome što se zove država, a ne javna preduzeća.” Ministrica je dodatno naglasila da je za otpremnine predviđeno 42 milijuna eura i da je moguće da će u pojedinim službama nedostajati kadrova, i to u zdravstvu i uredima za eurointegracijske procese.
Međutim, i dalje nisu sasvim jasni kriteriji otpuštanja i čeka se zapravo studija Svjetske banke o srpskom javnom sektoru na kojoj će se zasnivati politika otpuštanja. A ni sama odluka o “racionalizaciji” javnog sektora nije autonomna odluka srpske vlade već se radi o uvjetu iz aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom. A uvjet je da se kroz tri godine proračunska sredstva za plaće smanje s 11,8% na 8% BDP-a. To uključuje otpuštanje 5% zaposlenih u iduće tri godine, odnosno 70.000 ljudi do 2018. godine. Srpska vlada je pretvorila uvjete u zakon o “racionalizaciji” javnog sektora koji je parlament izglasao prije mjesec dana.
Diktat MMF-a ideološki je popraćen je standardnom retorikom o preglomaznom javnom sektoru koji navodno guši prostor za investicije i rast ekonomije. Iako se retorika u “realnosti” zasniva na negativnom dojmu u javnosti o stranačkim kadroviranjima i zapošljavanjima, kao i na insceniranom sukobu između radnika u privatnom i javnom sektoru, po kojem su potonji odgovorni za loš status prvih, upravo će rezanja u javnim servisima dodatno pogoršati materijalni status radnika šireći nedostupnost raznih usluga.