Brutalna smrt indijskog poljoprivrednog radnika Satnama Singha kojeg je poslodavac ostavio da iskrvari nakon nesreće na radu dovela je u fokus rupe u talijanskom imigracijskom i radnom zakonu koje mnoge radnike ostavljaju na milost i nemilost posrednika. Uvjeti u kojima ti radnici rade i žive s pravom se nazivaju modernim ropstvom, iako situacija nije bolja ni za mnoge koji na talijanskim farmama rade po zakonu.
Najokrutniji slučaj dosad
Talijanska sindikalistica Laura Hardeep Kaur, glavna tajnica ogranka sindikata poljoprivrednih radnika FLAI-CGIL jedna je od svjedokinja posljedica užasne nesreće koju je na području Agro Pontino u pokrajini Latina doživio 31-godišnji radnik iz Indije, Satnam Singh, da bi dva dana kasnije i preminuo od posljedica. Kaur je 19. lipnja putem WhatsApp-a dobila fotografiju unesrećenog radnika kojem je stroj za rezanje i prostiranje zaštitne folije preko usjeva odsjekao ruku i ozlijedio obje noge. Fotografija je prikazivala Singha ostavljenog da krvari ispred smještaja u kojem je boravio. Tamo ga je iz kombija iskrcao njegov poslodavac Antonello Lovato i pobjegao. Od nesreće do dolaska medicinskog osoblja prošlo je sat i pol, a Satnam je dva dana kasnije u bolnici u Rimu preminuo jer je izgubio previše krvi. Liječnici su rekli da bi ga vjerojatno uspjeli spasiti da je odmah nakon nesreće doveden u bolnicu. Kaur je odmah nakon poziva sjela u auto i otišla u Castelverde, malo mjesto u pokrajini Latina, i posvjedočila tome da je Singh iskrcan ispred svog smještaja, dok se njegova odrezana ruka nalazila u posudi za voće. Kaur je izjavila: “Naišla sam na mnogo tragičnih slučajeva među poljoprivrednim radnicima ovdje… ima radnika koje su poslodavci pretukli i pretvorili u roblje. Bilo je i samoubojstava. Ali do Satnama nikad nisam čula za tako okrutan slučaj.” Lovato je uhićen pod optužbom za ubojstvo.
Satnam Singh na rad u Italiju stigao je iz Indije, a radio je u području Agro Pontino, kao i brojni drugi indijski radnici. Radio je na crno za samo 5 eura po satu, bez ikakvih radničkih prava, a na dokumente je čekao dvije godine (i nije ih dočekao). Najveći talijanski sindikat CGIL (Confederazione Generale Italiana del Lavoro) procjenjuje da čak 230.000 ljudi u Italiji nema službeni ugovor o radu. Od njih velika većina (80%) nisu Talijani, a ogroman dio neprijavljenih radnika čine upravo radnici u poljoprivredi. Razna izvješća koja se bave praćenjem fenomena takozvanog modernog ropstva pokazuju da upravo Italija ima najviše takvih incidenata – njih otprilike 2.000 zabilježeno je između 2018. i 2023. godine. Rupe u talijanskom imigracijskom i radnom zakonodavstvu više od četiri desetljeća omogućavaju kriminalni sustav poznat pod nazivom „caporalato”. U tom su sustavu radnici prisiljeni plaćati stanarinu posrednicima koji im dogovaraju poslove i prijevoz, a sve bez ugovora o radu i popratnih prava. Sve to omogućava talijanski zakon koji je odredio da dolazne radnike mora sponzorirati poslodavac, a poslodavci za regrutaciju radnika i dovođenje na mjesto rada angažiraju privatne posrednike, koji su često povezani s mafijom. Posrednici uzimaju naknade za dovođenje radnika od 4.000 do 20.000 eura, prema svjedočanstvima radnika. Radnici često stignu u zračnu luku i otkriju da ih ne čeka pravi posao, a nakon toga ih dodatno iskorištavaju tako što im obećavaju da će im srediti dokumente za ostanak u zemlji, a u međuvremenu su im radnici prepušteni na milost i nemilost.
Legalno, a nehumano
Iako većina migrantskih radnika u poljoprivredi radi na crno, mnogi rade legalno, ali su i dalje izrabljivani. Dvadesetosmogodišnji radnik Baljinder Singh, na primjer, za Guardianov Observer izjavio je da je platio posredniku oko 4.000 eura prije nego što je napustio Indiju prije dvije godine. Čeka da mu se obnovi boravišna dozvola. “Neki vlasnici farmi su OK, ali drugi se prema ljudima ponašaju vrlo loše. Većina plaća samo oko 5 eura po satu, a mnogi imaju problem kašnjenja isplata. Ne dobijete odgovarajuće pauze, a neki vam čak ne daju vremena da popijete vodu”, rekao je. Dvojica njegovih prijatelja su izjavili da su posrednicima platili 12.000, odnosno 13.000 eura. “To je bila naša životna ušteđevina”, rekao je jedan od njih, koji je bez pravnih dokumenata. “Radimo u groznim uvjetima, beremo voće i povrće koje Italija prodaje u druge zemlje. To je sramotno”. Sindikalistica Kaur je komentirala: “Sve što se promijenilo posljednjih desetljeća je nacionalna pripadnost ljudi koji se iskorištavaju. Imamo poljoprivredni sektor koji se temeljno temelji na eksploataciji. Ljudi nas optužuju da kada govorimo o tome narušavamo imidž Italije – ali mi nismo ti koji kvare imidž”, izjavila je Kaur. Većinu radne snage u poljoprivredi 1980-ih činili su siromašni Talijani i Talijanke iz planinskih mjesta, nakon toga ljudi iz Afrike i istočne Europe, dok danas većinu poljoprivredne radne snage čine radnici i radnice iz Indije. Kako nam je već poznato i u našim zemljama, u Italiji se strane radnike iskorištava i na tržištu stanova, pa povrh svega mnogi od njih skupo iznajmljuju krevete u skučenim i bijednim sobama.
Povodom smrti Satnama Singha političari iz raznih stranaka osudili su nehumano postupanje prema njemu i govorili o tome kako treba stati na kraj “agromafiji” koja upravlja mrežama za iskorištavanje migrantske radne snage. Vlasnici farmi u Latini od Satnamove smrti zapošljavaju samo one sa službenim dokumentima, a policija u Veroni navodno je oslobodila desetke indijskih radnika od posrednika i uhitila dvojicu “gangmastera” kod kojih je pronađeno 500.000 eura. Navodno su se kazne postrožile i u drugim sektorima. Međutim, ništa od toga nije bila tajna već dugo, a političari i dalje ne poduzimaju dovoljno da bi se uvele strože kazne i inspekcije. I stručnjaci su skeptični oko učinkovitosti takvih mjera: “Satnam nije iznimka”, rekao je Marco Omizzolo, profesor sociologije iz Latine koji se infiltrirao na farme za potrebe istraživanja o iskorištavanju stranih radnika. “Riječ je o organiziranoj situaciji koja je prisutna godinama i u kojoj se križaju razni kriminalni ekonomski interesi, ponekad i mafijaški. Od sjevera do juga stalno se krše ljudska prava. Vlada nema namjeru time se ozbiljno pozabaviti.” Skepsu ovog profesora može potkrijepiti i to da su na dan Satnamove smrti temperature na jugu Rima bile gotovo 40 stupnjeva, a radovi u poljima su nastavljeni, iako je prije nekoliko godina malijski radnik Camara Fantamadi umro nakon što je četiri sata brao rajčice na temperaturi od 40 stupnjeva, za 6 eura po satu.
Ništa novo
Koliko broj tragičnih slučajeva će biti potreban da se situacija promijeni, teško je reći s obzirom na to da je analiza Međunarodne organizacije rada (ILO) nedavno pokazala da broj ljudi koji umiru na radnom mjestu zbog ekstremnih vrućina u Europskoj uniji raste brže nego u bilo kojem drugom dijelu svijeta. Konkretno, u 2020. godini na području Europske unije 80.800 ljudi pretrpjelo je ozljede na radu zbog izloženosti toplini, a čak 67 ljudi je umro od posljedica rada na ekstremnim vrućinama, što je porast smrtnih slučajeva na radnom mjestu uzrokovanih vrućinom od 42 posto u odnosu na 2000. godinu. Deset zemalja s najvećim porastom smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom od 2000. su Island, Irska, Danska, Češka, Norveška, Austrija, Švicarska, Novi Zeland, Slovenija i Slovačka, pokazala je analiza.
Kao što smo nedavno i na Biltenu izvijestili, prema Europskoj agenciji za okoliš toplinskim udarima posebno su izloženi radnici u poljoprivredi, građevinarstvu, održavanju ulica i prikupljanju otpada. Kada temperature porastu iznad 30°C, rizik od nesreća na radu se povećava za 5-7%, a kada temperature pređu 38°C, nesreće su između 10% i 15% češće, pokazuju istraživanja. Kao što smo već pisali na primjeru radnika u poljoprivredi, tek je smrt jednog od radnika nakon radnog dana na vrućini od 40 stupnjeva bila dovoljan povod da se u talijanskoj regiji Apulija uvede zabrana rada tijekom najtoplijih sati, kao i smrt dvojice migrantskih radnika u Jordanu nakon čega je zabranjen rad na suncu između 11 i 17 sati, a radnicima od tada mora biti dostupna hladna voda.
Europska sindikalna konfederacija (ETUC) u svom priopćenju prisjetila se i nekoliko tragedija od prošlog ljeta: smrti 60-godišnjeg radnika u skladištu u gradu Móstoles u blizini Madrida, gdje je vrućina dosegla 46°C; smrti 75-godišnjeg radnika na gradilištu Amazonovog skladišta u Italiji na temperaturi oko 40°C; smrti 44-godišnjeg građevinca u Francuskoj na visokim temperaturama, kao i smrti radnika sa srčanim problemima u brodogradilištu Elefsina, nakon što je bio prisiljen raditi na vrućini od 37°C. Zato je Europska sindikalna konfederacija (ETUC) u svom manifestu povodom izbora za Europski parlament pozvala na donošenje zakona koji bi uveo temperaturna ograničenja za rad kako bi se radnici zaštitili od rizika povezanih s klimatskim promjenama. Nakon ETUC-ove kampanje kojom je skrenuta pozornost na ovu temu, Europska komisija poduzela je prve korake u zaštiti radnika od ekstremnih vrućina prošlog ljeta izdavanjem smjernica za poslodavce. Unatoč rastućem riziku od smrtnih slučajeva i štete po zdravlje, samo nekoliko europskih zemalja ima zakone za zaštitu radnika tijekom toplinskih valova, uz velike razlike u ograničenjima. Prema ETUC-u, Europska komisija trebala bi donijeti obvezujući zakon koji bi osigurao da radnici imaju pravo prekinuti rad i uzeti pauzu za vrijeme velikih vrućina, pravo na pitku vodu, pristup zasjenjenom prostoru i zaštitnu odjeću, te da se postupanju s rizicima od vrućine upravlja putem kolektivnog pregovaranja sa sindikatima i obukom o toplinskom stresu za radnike u riziku od toplinskih udara.
Konfederalni tajnik ETUC-a Giulio Romani povodom obilježavanja ovogodišnjeg Dana sjećanja na radnike (28. travnja) izjavio je: “Ne možemo prihvatiti da svakog ljeta deseci radnika bespotrebno izgube živote jer nismo prilagodili svoje radne prakse promjenjivoj klimi. Prilagodba radnog vremena kako bi se izbjegao najtopliji dio dana zdravorazumski je način zaštite radnika uz održavanje produktivnosti. Sve veći broj smrtnih slučajeva diljem Europe pokazuje da poslodavci to ne čine, zbog čega Komisija to mora učiniti obvezom putem zakona o maksimalnim radnim temperaturama.”
Osim smrtnih slučajeva, tu su i rizici za zdravlje radnika izloženih sunčevom zračenju, zbog čega je isto potrebno zaštiti radnike na otvorenom. ETUC je ove jeseni počeo zahtijevati strožu zaštitu radnika na otvorenom, pozivajući se na rezultate istraživanja Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu, koje je pokazalo da je izloženost sunčevom UV zračenju najčešći rizik od raka s kojim se suočavaju europski radnici. Svaki peti radnik (20,8% radnika) tijekom radnog vremena izložen je sunčevom UV zračenju, pokazali su rezultati istraživanja, a rizik od melanoma veći je od svih drugih rizika od raka na radu. Posebno su ugroženi radnici u građevinarstvu, poljoprivredi, hitnim službama i transportu. 2020. godini na području Europske unije 80.800 ljudi pretrpjelo je ozljede na radu zbog izloženosti toplini, a čak 67 ljudi je umro od posljedica rada na ekstremnim vrućinama, što je porast smrtnih slučajeva na radnom mjestu uzrokovanih vrućinom od 42 posto u odnosu na 2000. godinu. Deset zemalja s najvećim porastom smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom od 2000. su Island, Irska, Danska, Češka, Norveška, Austrija, Švicarska, Novi Zeland, Slovenija i Slovačka.
Kao što smo već pisali, klimatske projekcije za iduća desetljeća pokazuju kontinuirano i ubrzano zagrijavanje diljem Europe s dužim, intenzivnijim i češćim toplinskim valovima. Cladia Narocki prije dvije odine napravila je istraživanje za Europski sindikalni institut (ETUI) “Heatwaves as an Occupational Hazard” čija upozorenja i dalje odzvanjaju. U zaključku autorica izvješća upozorava na to da takozvano preventivno upravljanje, odnosno izrada plana prilagobe vrućinama, nije obavezna za poslodavce, što ima loše posljedice po zdravlje radnika/ica, pogotovo one koji se bave fizičkim radom. Budući da se u tim sektorima zapošljavaju radnici s nižom razinom obrazovanja i velik je udio migrantskih radnika, izloženost vrućini na radu odražava ali i produbljuje društvene nejednakosti.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.