rad
vijest

Nitko to ne voli vruće

Foto: Pixabay (ilustracija)

Broj ljudi koji umiru na radnom mjestu zbog ekstremnih vrućina u Europskoj uniji raste brže nego u bilo kojem drugom dijelu svijeta, pokazuje analiza Međunarodne organizacije rada (ILO). U 2020. godini na području Europske unije 80.800 ljudi pretrpjelo je ozljede na radu zbog izloženosti toplini, a čak 67 ljudi je umro od posljedica rada na ekstremnim vrućinama, što je porast smrtnih slučajeva na radnom mjestu uzrokovanih vrućinom od 42 posto u odnosu na 2000. godinu. Deset zemalja s najvećim porastom smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom od 2000. su Island, Irska, Danska, Češka, Norveška, Austrija, Švicarska, Novi Zeland, Slovenija i Slovačka.

Prema Europskoj agenciji za okoliš, toplinskim udarima posebno su izloženi radnici u poljoprivredi, građevinarstvu, održavanju ulica i prikupljanju otpada. Kada temperature porastu iznad 30°C, rizik od nesreća na radu se povećava za 5-7%, a kada temperature pređu 38°C, nesreće su između 10% i 15% češće, pokazuju istraživanja. Kao što smo već pisali na primjeru radnika u poljoprivredi, tek je smrt jednog od radnika nakon radnog dana na vrućini od 40 stupnjeva bila dovoljan povod da se u talijanskoj regiji Apulija uvede zabrana rada tijekom najtoplijih sati, kao i smrt dvojice migrantskih radnika u Jordanu nakon čega je zabranjen rad na suncu između 11 i 17 sati, a radnicima od tada mora biti dostupna hladna voda.

Europska sindikalna konfederacija (ETUC) u svom priopćenju prisjeća se i nekoliko tragedija od prošlog ljeta: smrti 60-godišnjeg radnika u skladištu u gradu Móstoles u blizini Madrida, gdje je vrućina dosegla 46°C; smrti 75-godišnjeg radnika na gradilištu Amazonovog skladišta u Italiji na temperaturi oko 40°C; smrti 44-godišnjeg građevinca u Francuskoj na visokim temperaturama, kao i smrti radnika sa srčanim problemima u brodogradilištu Elefsina, nakon što je bio prisiljen raditi na vrućini od 37°C.

Zato ETUC u svom manifestu povodom izbora za Europski parlament poziva na donošenje zakona koji bi uveo temperaturna ograničenja za rad kako bi se radnici zaštitili od rizika povezanih s klimatskim promjenama. Nakon ETUC-ove kampanje kojom je skrenuta pozornost na ovu temu, Europska komisija poduzela je prve korake u zaštiti radnika od ekstremnih vrućina prošlog ljeta izdavanjem smjernica za poslodavce. Unatoč rastućem riziku od smrtnih slučajeva i štete po zdravlje, samo nekoliko europskih zemalja ima zakone za zaštitu radnika tijekom toplinskih valova, uz velike razlike u ograničenjima. Prema ETUC-u, Europska komisija trebala bi donijeti obvezujući zakon koji bi osigurao da radnici imaju pravo prekinuti rad i uzeti pauzu za vrijeme velikih vrućina, pravo na pitku vodu, pristup zasjenjenom prostoru i zaštitnu odjeću, te da se postupanju s rizicima od vrućine upravlja putem kolektivnog pregovaranja sa sindikatima i obukom o toplinskom stresu za radnike u riziku od toplinskih udara.

Konfederalni tajnik ETUC-a Giulio Romani povodom obilježavanja nadolazećeg Dana sjećanja na radnike (28. travnja) izjavio je: “Ne možemo prihvatiti da svakog ljeta deseci radnika bespotrebno izgube živote jer nismo prilagodili svoje radne prakse promjenjivoj klimi. Prilagodba radnog vremena kako bi se izbjegao najtopliji dio dana zdravorazumski je način zaštite radnika uz održavanje produktivnosti. Sve veći broj smrtnih slučajeva diljem Europe pokazuje da poslodavci to ne čine, zbog čega Komisija to mora učiniti obvezom putem zakona o maksimalnim radnim temperaturama.”

Osim smrtnih slučajeva, tu su i rizici za zdravlje radnika izloženih sunčevom zračenju, zbog čega je isto potrebno zaštiti radnike na otvorenom. ETUC je ove jeseni počeo zahtijevati strožu zaštitu radnika na otvorenom, pozivajući se na rezultate istraživanja Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu, koje je pokazalo da je izloženost sunčevom UV zračenju najčešći rizik od raka s kojim se suočavaju europski radnici. Svaki peti radnik (20,8% radnika) tijekom radnog vremena izložen je sunčevom UV zračenju, pokazali su rezultati istraživanja, a rizik od melanoma veći je od svih drugih rizika od raka na radu. Posebno su ugroženi radnici u građevinarstvu, poljoprivredi, hitnim službama i transportu.