Strajk Kobiet (Ženski štrajk), aktivistička grupa za prava žena u Poljskoj, pozvala je na prosvjed nakon što je čelnik vladajuće stranke Pravo i pravednost (PiS, Prawo i Sprawiedliwość) Jaroslaw Kaczynski izjavio da je nizak natalitet u Poljskoj djelomično uzrokovan time što mlade žene piju previše alkohola. Kaczynski je govorio o “demografskim izazovima” na skupu podrške svojoj stranci pred nadolazeće parlamentarne izbore. Natalitet u Poljskoj je blago porastao nakon 2003. i nakon 2015. kada je vlada uvela mjesečnu isplatu od 500 zlota po djetetu u nadi da će potaknuti rađanje većeg broja djece, no stopa nataliteta je brzo počela ponovno padati. Kaczynski je priznao da ta mjera nije polučila rezultate s obzirom na podatke o stagnaciji broja rođene djece. Kaczynski se pritom raspojasao u interpretaciji uzroka situacije: “Ako, na primjer, situacija ostane takva da do 25. godine djevojke, mlade žene, piju isto koliko i njihovi vršnjaci, neće biti djece”. To je pojasnio tako da je naveo da prosječnom muškarcu treba 20 godina da postane alkoholičar, a ženi samo dvije godine. Sve je začinio konzervativnom floskulom o tome kako je on “(…) iskreni pristaša jednakosti, ali ne i toga da se žene prave da su muškarci, a muškarci da su žene”.
Oporbeni političari, aktivisti i slavne osobe odgovorili su Jaroslawu Kaczynskom da nije u kontaktu sa stvarnošću i istaknuli da je Kaczynski kao najmoćniji političar u Poljskoj zaista djelomično odgovoran za nizak natalitet u državi. Kritičari Kaczynskog ukazali su na lošu ekonomsku situaciju zbog koje mnogi ne mogu imati djecu čak i ako to žele, ali i konzervativnu politiku vladajuće stranke. Poljska vlada 2020. je dodatno postrožila jedan od ionako najrestriktivnijih zakona o pobačaju u Europi koji je u vrlo malom broju slučajeva dopuštao pobačaj. Prema novom zakonu, žene ne smiju prekidati trudnoću osim u slučaju opasnosti po zdravlje ili život majke te ukoliko je trudnoća rezultat silovanja ili incesta. Prije uvođenja tih dodatnih restrikcija, odnosno do kraja 2020., preko 90% svih pobačaja (kojih je godišnje u Poljskoj bilo oko 1.000) obavljeni su zbog teških malformacija fetusa, što prema novom zakonu više nije zakonska osnova za obavljanje pobačaja. Članovi vladajuće strane novom su zabranom htjeli spriječiti pobačaje u slučaju fetusa s Downovim sindromom, ili kako je to sročio poljski predsjednik Andrzej Duda, “ubijanje invalidne djece” – zanemarujući činjenicu da je prisiljavanje žena da nose malformirani plod međunarodno prepoznato kao oblik mučenja, kao i da se uskraćivanjem medicinske skrbi u takvim slučajevima krše brojni međunarodni zakoni i rezolucije.
Iako je prema novom zakonu pobačaj dozvoljen u slučaju opasnosti po život žene, nakon uvođenja novog zakona zabilježeno je već nekoliko tragičnih slučajeva smrti trudnica s teškim komplikacijama u trudnoći zbog toga što su liječnici čekali zadnji čas da obave abortus kako se ne bi ogriješili o novi zakon. Taj zakon predviđa velike kazne za liječnike, pacijentice i sve osobe koje ženama pomažu da pobace u slučaju kad je ta odluka zakonski nevažeća. Kada je novi zakon donesen, organizacija Strajk Kobiet je predvodila prosvjede, najveće u posljednjih nekoliko desetljeća, a javna podrška abortusu od uvođenja novog zakona sve više raste. Prema posljednjim podacima, 70% stanovnika/ica Poljske smatra da bi svim ženama trebao biti omogućen pobačaj do 12. tjedna trudnoće. Dok se pravu na pobačaj 2019., prije uvođenja najrestriktivnijeg zakona i njegovih tragičnih posljedica, protivilo 35% stanovnika Poljske, 2022. njihov je udio pao na 24%.
Prosvjednici/e su se okupili pred kućom Jaroslawa Kaczynskog ovog ponedjeljka, 28. studenog, na 104. obljetnicu ženskog prava glasa u Poljskoj, poručujući Jaroslawu da nema pojma o čemu priča. “Kretenske riječi jednog starog čudaka tome da poljske žene ne rađaju djecu jer piju (a ne zato što je Poljska pakao), samo su mali djelić naše stvarnosti”, napisala je grupa Strajk Kobiet na Facebooku. Istaknuli su da su razlozi za nizak natalitet u zemlji de facto zabrana pobačaja, nedostatak pristupa seksualnom obrazovanju i in vitro oplodnji, inflacija, manjak stambenog prostora, nedostatak pristupa dječjim vrtićima.