rad
vijest

Platforme padaju na testu samozaposlenosti

Foto: Pixabay (ilustracija)

U Direktivi o platformskom radu, koju je Europska komisija objavila u prosincu, propisani su kriteriji koji će se koristiti za utvrđivanje postojanja radnog odnosa između radnika i kompanija-platformi kako bi se stalo na kraj lažnom samozapošljavanju. Ako određena kompanija ispuni barem dva od pet kriterija, smatrat će se poslodavcem. Analiza Europske sindikalne konfederacije (ETUC) pokazuje da će najveće europske platformske kompanije pasti na većini kriterija koje je propisala Komisija.

Tim kriterijima Komisija je zapravo pogazila svoje obećanje da će se sve platformske kompanije smatrati poslodavcima dok ne dokažu suprotno, a platformske kompanije će sada lakše koristiti potencijalne rupe da izbjegnu svoje obaveze što ne bi mogle da je Komisija održala obećanje. Međutim, kako tvrdi ETUC, to ne znači da su se kompanije izvukle, jer analiza pokazuje da npr. Uber i Deliveroo ispunjavaju više od dva nužna kriterija i stoga bi ih Direktiva morala klasificirati kao poslodavce.

U analizi ETUC-a može se vidjeti točno na kojim od propisanih kriterija “padaju“ kompanije Glovo, Uber, Amazon Mechanical Turk, Cuideo i Deliveroo. Prvi kriterij odnosi se na određivanje iznosa plaće, ili određivanja najvišeg iznosa plaća, i na njemu pada svih pet kompanija. Uber, primjerice, određuje koji dio zarade odlazi radnicima – putnici za svoju vožnju plaćaju Uberu, a Uber radnicima isplaćuje zaradu na tjednoj ili dnevnoj bazi, od koje 25% odlazi kompaniji. Iako se putnik i vozač mogu na primjer dogovoriti o alternativnoj ruti i drugim detaljima, slobodni pregovori o iznosu plaće za vožnju između putnika i vozača nisu mogući. Uber je taj koji jednostrano odlučuje o rješenju u slučaju prigovora klijenata, uključujući i prilagodbu dogovorenog iznosa. Radnici imaju pravo prigovora, ali finalna odluka je na kompaniji.

Drugi kriterij odnosi se na određivanje pravila u pogledu izgleda, ponašanja prema klijentima i obavljanja usluge, i na njemu također svih pet kompanija pada. U slučaju Ubera, radnici prilikom početka korištenja Uberove aplikacije moraju pristati na sve uvjete koje određuje Uber. O tim uvjetima nisu mogući pregovori. Treći kriterij odnosi se na nadzor nad obavljanjem rada, i na njemu svih pet kompanija također pada test – u Uberovom slučaju, radnici dobivaju rejting putem aplikacije, a to može utjecati na njihov pristup poslu i na to koje vožnje će im biti ponuđene. Nizak prosječni rejting može dovesti do toga da se radniku privremeno ili trajno zabrani raditi putem platforme, dok je visok prosječni rejting važan preduvjet da bi se pojedini radnik “promaknuo“ u viši status, koji donosi i bolju zaradu.

Četvrti kriterij odnosi se na ograničavanje slobode radnika (uključujući i sankcije) da organiziraju svoj rad, odnosno da biraju koliko će radnih sati odraditi i kada, kao i period odsustva s posla ili organiziranja zamjene kada sami ne mogu odraditi smjenu. Na ovom testu padaju sve kompanije osim Amazon Mechanical Turksa. Uber traži svoje radnike da pošalju selfie kako bi potvrdili da sami odrađuju posao. Uberov algoritam određuje kako se vožnje dodjeljuju, a prilikom ponude vožnje, Uber daje ograničene podatke vozaču, tako da on/a ne može prihvatiti one vožnje koje su mu najpovoljnije ili najpraktičnije. Uberov algoritam djeluje kao financijski poticaj te ima učinak discipliniranja i “poučavanja“ radnika, bez obzira na činjenicu da radnici imaju određenu slobodu da odbiju vožnje, određuju svoje radno vrijeme i slično. Često otkazivanje vožnje od strane vozača dovodi do isključenja iz upotrebe aplikacije Uber. Odbijanje ponuđene vožnje tri puta također znači da je vozač odjavljen iz sustava i više ne može obavljati vožnje dok mu se ne omogući ponovna prijava.

Peti kriterij odnosi se na zabranu radnicima da izgrade svoju mrežu klijenata ili da rade za druge poslodavce (odnosno platforme) – na ovom testu Uber i Cuideo prolaze, jer svojim radnicima ne nameću takva ograničenja, dok primjerice Glovo ili Deliveroo padaju i na ovom kriteriju jer njihovi radnici ni na koji način ne sudjeluju u ugovorima sklopljenima s npr. restoranima i dućanima i kupcima; oni samo isporučuju hranu pod uvjetima koje propisuje Deliveroo/Glovo.

Glavni tajnik ETUC-a Ludovic Voet je izjavio: “Platforme će se potruditi i investirati u pokušaj da lažiraju na testovima koje je propisala EU kako bi zadržali svoj poslovni model zasnovan na eksploataciji. Ali ako nešto izgleda kao patka, pliva kao patka, i glasa se kao patka, onda je vjerojatno riječ o patki – a isto se odnosi i na poslodavce. (…) Savršeno je jasno da bi se najveće platformske kompanije u Europi trebale smatrati poslodavcima. Ako se predložena direktiva ne odnosi na velike kompanije koje se očito ponašaju kao poslodavci, koja je onda svrha ove direktive? Reakcija platformskih kompanija, uvjerenih u to da će im Direktiva dozvoliti rad sa samozaposlenima bez ikakvih promjena trenutnog poslovnog modela, trebala bi uvjeriti zastupnike Europskog parlamenta i ministre da je potrebna stroža Direktiva, tako da se nijedna kompanija ne može provući. Zastupnici i ministri bi trebali osigurati da se rupe u nacrtu zakona pokrpaju kako bi osigurali da platforme ne mogu nastaviti varati svoje radnike i ostale tvrtke koje igraju po pravilima. Najbolja stvar koju platforme mogu učiniti je da se konačno okupe oko stola sa sindikatima i pregovaraju o pristojnim plaćama i uvjetima za svoje radnike.“