Nekad i viralni TikTok video može potaknuti nove trendove na (pojedinom) tržištu. Prije nešto više od godinu dana svi smo uživali u snimci sredovječnog muškarca iz Idaha koji se vozio skejtom po autocesti, pio sok od borovnice i pjevušio “Dreams” od Fleetwood Maca. Autoru videa ime je Nathan Apodaca, a njegovu sadržaju kumovao je kvar automobila kojim je Apodaca išao na posao. Taj kvar nije samo Apodaci omogućio popularnost, već i članovima Fleetwood Maca basnoslovne sume na računima. Naime, video je pjesmu učinio toliko popularnom da je u dva tjedna nakon objave videa streamana 230 milijuna puta i zauzela 6. mjesto među najpopularnijim pjesmama na Spotifyju. Članovi benda su autorska prava na katalog svojih pjesama prodali specijaliziranim fondovima.
No, kako ističu Anna Nicolau i Antoine Gara u zanimljivom članku u Financial Timesu, sve su promatrali i najozbiljniji svjetski fondovi rizičnog kapitala (private equity funds) poput KKR-a, Blackstonea i Apollo Global Managementa. I vrlo skoro odlučili uložiti u tržište autorskih prava i muzičke kataloge. Posrijedi je, dakle, uobičajena praksa, samo su se njome prije bavili specijalizirani fondovi i velike diskografske kuće koji su uglavnom kupovinu muzičkog kataloga temeljili na nekim stručnim ili čak emotivnim procjenama o potencijalu (suvremenih) izvođača. Ali tržište se promijenilo i priliku za zaradom su uočili igrači koji nisu vezani uz samu muzičku industriju. Ili uz bilo koju industriju uopće. I investirali su milijarde dolara.
Pored viralnog TikTok videa, dva su strukturna razloga dovela do novog trenda. Već desetak godina živimo u vremenima izrazito niskih kamatnih stopa i jeftinog novca s malo prilika za visoko profitabilna ulaganja. Tako se i institucionalni ulagači okreću naizgled neobičnim izvorima zarada kao što su streamanje i autorskih prava. Drugi razlog je globalni rast prihoda od snimljene glazbe. Prihodi su se visinom gotovo vratili na razinu ranih 2000-ih i zlatno doba CD-ova. Naprosto je došlo do stabilnije monetizacije snimljene glazbe putem platformi za streamanje nakon desetogodišnje krize. Prihodi od streamanja danas čine otprilike tri četvrtine ukupnih prihoda. Pitanje je tko će ta sredstva koje platforme poput Spotifyja plaćaju prisvojiti. (O širim aspektima borbe koji uključuju odnose samih muzičara, izdavača i platformi može se saznati u lanjskom tekstu Luke Ostojića na Biltenu.)
Iako je ulazak novih igrača na tržište u samom začetku, već se najavljuju opasnosti koje ovaj scenarij nosi sa sobom. Fondovi rizičnog kapitala trenutno kupuju kataloge po cijeni od 20 prosječnih godišnjih prihoda. Povrati su dakle dugotrajni i trenutna njihova razina je atraktivna, ali tržišni insajderi se pitaju što će se dogoditi rastom kamatnih stopa koje bi mogle pojesti povrate. Međutim, fondovi se klade da će tržište streamanja i dalje rasti i da nije podložno istim rizicima kao neka druga tržišta. Pitanje je, dakle, može li doći do “pregrijavanja” i čime bi ono moglo rezultirati kad je riječ o prevladavajućim oblicima konzumacije muzike. Zasad nije na vidiku neka ekstremna promjena, ali čim su u igri fondovi rizičnog kapitala treba biti oprezan oko prognoziranja ishoda.