Više od 600.000 čistača i čistačica zaposlenih u talijanskim bolnicama, staračkim domovima, školama, fakultetima, tvornicama i uredima ovog petka (13. studenog) organizirali su jednodnevni štrajk jer poslodavci odbijaju kolektivno pregovaranje o plaćama i uvjetima rada. Zajednički štrajk organizirali su sindikati FILCAMS-CGIL (Talijanska federacija radnika u trgovini, turizmu i uslugama), FISASCAT-CISL (Talijanska federacija sindikata u trgovini i turizmu) i UIL Transporti (Sindikat radnika u prijevozu i vezanim uslugama).
Poseban naglasak štrajka je na rodnoj nejednakosti u plaćama, s obzirom na to da žene čine preko 70% radnica u ovim djelatnostima. Radnice koje su sudjelovale u štrajku snimile su svjedočanstva u prilog sindikalnim zahtjevima za žurnim donošenjem direktive o transparentnosti plaća koju je obećala Europska komisija. Jedna od čistačica, Loredana del Duca, izjavila je: “Covid kriza naglasila je nešto što je bilo kristalno jasno i ranije: čistači/ce su oduvijek bile ključne radnice. Danas smo na kratko izašle iz sjene, ali ponovno postajemo nevidljivima kada se radi o plaćama. Dva su glavna razloga: prvo, visina plaće ne odgovara riziku s kojim smo suočene svakog dana; drugo, čekamo obnavljanje kolektivnog ugovora već sedam godina.” Druga čistačica koja je dala izjavu, Paola Battistello, rekla je: “Tijekom pandemije, tražili su da dezinficiram sobe za intenzivnu njegu oboljelih od virusa Covid-19, što nije bilo lako. Dezinfekcija takvog okruženja znači raditi sa zaštitom koja ograničava pokrete, sprečava disanje i stvara anksioznost zbog straha od pogrešaka. Unatoč tome što nas veličaju kao ključne radnike, naš rad nije vrednovan tijekom pandemije: zarađujemo 5 eura po satu, a nijedna firma nam nije dala bonus ili povišicu.”
Jedan od načina stvaranja rodnog jaza u plaćama su klauzule o tajnosti plaća. Iako unutar sektora čišćenja svi radnici/e mogu imati iste plaće, rodni jaz u plaćama stvara činjenica da se radi o većinski ženskom sektoru, kao i više plaće u zanimanjima iste razine složenosti, a u kojima većinom rade muškarci. O tome govori čistačica Jessica Sambrunone koja je izjavila: “Unatoč sindikalnim akcijama, ugovori nisu obnovljeni, a naš rad se podcjenjuje. Čistači/ce dobivaju prosječnu plaću od 600 eura mjesečno, neovisno o rodu. Mi smo ključne radnice i borimo se za svoja prava, protiv rodnog jaza u plaćama i protiv tajnosti plaća.”
Zamjenica glavnog tajnika Europske konfederacije sindikata (ETUC) Esther Lynch izjavila je: “Ova moćna svjedočanstva jasno pokazuju kako su ključni poslovi koje obično obavljaju žene podcijenjeni. Vrijeme je da se to ispravi. Žene koje su neumorno radile kako bi zaštitile ljude u bolnicama, staračkim domovima i školama tijekom pandemije, i dalje primaju plaće koje ih drže u siromaštvu. Nevjerojatno je da su nakon što su proglašene ključnim radnicima, neke čistačice prisiljene štrajkati kako bi poslodavac uopće sjeo i bio voljan razgovarati o plaći. Evidentno je da Europskoj komisiji mora biti prioritet donijeti direktivu o transparentnosti plaća koja će podržati sindikate u pregovorima o plaćama.”
Svjedočanstva radnica pojavljuju se u videu koji su objavili UNI Europa i Europska konfederacija sindikata (ETUC) kako bi potaknuli predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen da održi obećanje o donošenju obvezujuće direktive o transparentnosti plaća. Komisija je svoj prijedlog direktive trebala objaviti 4. studenog, a u znak protesta zbog kašnjenja Europska konfederacija sindikata (ETUC) objavila je vlastitu direktivu kako bi se Komisija mogla inspirirati njihovim prijedlozima.