Dio hrvatske političke i poslovne elite, okupio se na jednodnevnoj konferenciji u organizaciji Jutarnjeg lista koja se posljednjeg tjedna januara održala u hotelu Esplanade. Sudeći po medijskim izvještajima i izjavama tamo okupljenih, konferencija je više svjedočila hrvatskom zaostajanju za Europom nego što je potvrdila zajedničko koračanje prema klimatski neutralnoj ekonomiji.
Resorni ministar za energetiku i okoliš Tomislav Ćorić objašnjavao je okupljenima da “iako se plan zove ‘zeleni’, riječ je o jednoj vrlo horizontalnoj reformi koja će obuhvatiti sve sektore europskog gospodarstva”. To je točno, ali ta reforma će izgledati znatno drugačije od dojma kojeg su hrvatski političari nastojali jučer ostaviti pred poduzetnicima. Logično, upravo su ti poduzetnici, na uvijen diplomatski način upozoravali vladu da nije baš sve tako kako prikazuju. Ističu se u tome predstavnici plinarskih društava i naftni menadžeri.
Dok su naftaši uvjereni da će “doprinijeti” zelenom planu, plinari znaju da im uskoro slijedi gadan porez, protiv kojeg neće moći ništa. Naftaši pak znaju da su još uvijek toliko jaki da ne moraju iznositi nikakve konkretne planove. Posebno ne pred političarima koji misle da je ovo prvi pokušaj da se iskorijene fosilna goriva. Olakotna okolnost za plin je što im je upravo još malo produžen životni vijek jer je EU odlučila da još neće započinjati s odustajanjem od upotrebe tog energenta. Realno je nemoguće istovremeno iskorijeniti upotrebu i plina i ugljena, stoga je fokus EU sada na potpuni prestanak upotrebe ugljena, a plin će vjerojatno doći na red oko 2030. godine.
Fleksibilno gospodarstvo
Ministar Ćorić istaknuo se izjavom kako je tzv. ‘zelena tranzicija’ fenomenalna prilika za malo, ali fleksibilno hrvatsko gospodarstvo. On čini se ne živi u istoj državi s ostatkom zemlje, jer je hrvatsko gospodarstvo sve samo ne fleksibilno, a ta fenomenalna prilika stoji nam pred očima već desetljećima, i umjesto da je “zgrabimo”, ljude i firme koje se bave ovim temama birokratskim sadizmom prisiljavamo na emigraciju. Potvrđuje to i novopronađena “panika” oko činjenice da Slovenija ima znatno veći broj patenata od nas. Ali firme u Hrvatskoj koje i imaju neke patente ili makar znanje sposobnosti i vještine konkurirati globalnoj tehnološkoj inteligenciji, u pravilu kapital za svoje proizvode moru tražiti izvan Hrvatske.
To ih prisili na promjenu adrese i emigraciju iz zemlje i tako zbog zaista kriminalno lošeg odnosa banaka u stranom vlasništvu, te Republike Hrvatske i brojnih njezinih instanci prema visoko tenhnološkim firmama, takvi poslovi nikada ne uspiju zaživjeti u Hrvatskoj praksi. A hrvatske firme postaju američke, estonske, litavske ili slovenske. Govorimo ovdje o nestranačkim, relativno mladim osobama, izrazito visoko obrazovanima, koje imaju ideje koje mogu konkurirati firmama poput Space X-a i slično, ali za njih u Hrvatskoj nema kapitala, nema političkog razumijevanja i nema političke volje da ih se zadrži u zemlji. Tim se više svih pet godina mandata predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i svog njenog govora o demografskim problemima još više ističu kao potpuno neadekvatni, jer predsjednica je pred srži hrvatskog demografskog problema držala oči čvrsto zatvorenima. Ona nije učinila ništa da očajnim i nezaposlenim, a talentiranim mladim znanstvenicima koji traže mjesto na tržištu u Hrvatskoj omogući da ovdje i ostanu. Dakle osim političkih ispraznih emotivnih nastupa, predsjednica nije učinila ništa za demografiju. Ne žele svi otići iz Hrvatske, ali mnogi više doslovno nemaju izbora.
Ne možemo u ovom pregledu neadekvatnosti hrvatskih elita za klimatske promjene izostaviti ni političara svih političara, premijera Andreja Plenkovića koji je sa svog europskog šalabahtera ponovio floskule Europske unije o predvodništvu ovakvom onakvom, o veličini Europe ovakve i onakve… Predvodnici su obično pozitivne ličnosti koje iskaču iz neke mediokritetske sredine i mijenjaju paradigme. EU umjesto toga svoje članice mora žestoko penalizirati da bi ih dovela uopće do toga da počnu klimu uzimati ozbiljno, a kamoli da se na razini unije ozbiljno bavimo problemom. Čak i ako birokratska mašinerija EU jeste globalna predvodnica ovih ideja, to je irelevantno jer nije osigurala adekvatne mehanizme da realizira svoje predvodničke ideje u svim zemljama članicama. Tako joj istovremeno s globalnim predvodništvom prijeti kolosalni sramotni raspad upravo zato jer nije osigurala svim svojim regijama pošten i ravnomjeran razvoj. Istočna periferija to vidi i ne pristaje više na rasističke optužbe vlastite mentalitetske nazadnosti.
Globalni predvodnici
Bilten je već više puta objašnjavao sistem spojenih posuda i zašto Europa ipak nije nikakav predvodnik ničega zelenoga. Za početak, EU nije ispunila nijedan svoj klimatski cilj za 2020. Nijedan. A iako smo prvi krug sanacije klime već potpuno izgubili, premijer Plenković zvuči kao da se radi o glanc friškim idejama, upravo nastalim, u kakvim think-tankovima najtalentiranijih mozgova na svijetu. Istovremeno, hrvatski Integrirani klimatski i energetski plan dobio je na testu EU nedovoljan. Europska komisija trenutno čeka sve svoje male predvodnike da predaju ozbiljan plan, a ne škrabotine aktualnih loših praksi.
Na konferenciji su bili i predstavnici HEP-a koji su ponosno najavili svoju prvu vjetroelektranu. Ako ste se posljednjih godina vozili automobilima kroz jug Hrvatske (cijelom duljinom obale) mogli ste vidjeti ogroman porast broja vjetrenjača po brdima što okružuju autoceste, državne i županijske puteve. Ako početkom 2020. HEP ponosno najavljuje prvu svoju vjetricu, treba valjda postaviti pitanje, pa čije su sve ostale? Strane, naravno. Zašto? Zato što u Hrvatskoj nema kapitala za domaće investiranje u ove tipove energije. Iduće pitanje je, ima li Hrvatska industrijska postrojenja za izgradnju svojih vjetrica ili ćemo sve kupovati od Siemensa? Može li se TLM, brodogradilišta, Đuru Đakovića i druge posrnule gigante pretvoriti u tvornice za proizvodnju litij-ionskih baterija? Ok, ovo vjerojatno ne, ali zašto ne solarnih panela ili postrojenja vjetroelektrana? Zašto Hrvatska ne bi napravila pregled odljevenih mozgova s talentima u ovim područjima i ponudila im ogromne novce da se vrate doma i ovdje razvijaju te tehnologije? Zašto banke koje još imamo ne ulažu ozbiljna sredstva u domaću industriju? Uopće je teško na ovome mjestu postavljati, ovakva, ionako hipotetska pitanja. Odgovor je zapravo jednostavan: bankama je visok rizik ulagati u industrijske pogone u Hrvatskoj jer su one u stranom vlasništvu, a naše je tržište izrazito maleno. Stranke banke nemaju nacionalne interese u poticanju hrvatske ekonomije. No ne tražimo jednostavne odgovore, nego otvaramo teme.
Morate priznati da je potpuno suludo da se Dalmacija kupa u suncu a da troši manje solarne energije nego valjda bilo koja druga zemlja u istom rangu. Čak i Britanija i oblačna Nizozemska koriste veću količinu solarne energije nego Hrvatska. A odat ću vam još jednu tajnu. U Hrvatskoj čak postoji i firma koja proizvodi solarne panele, ali ih mahom izvozi, jer nama čini se, to baš i ne treba. HEP ne radi s tom firmom i ne instalirava panele nego se bavi vjetrom, jer je svjestan toga da instaliravanje solarnih panela po kućama u Hrvatskoj znači postupnu izlišnost HEP-a. Dakle, HEP nema kapitala čini se za solarne elektrane, a nikako mu nije u interesu da umjesto da Dalmaciji npr. naplaćuje nezamislivo visoke rate struje (jer se Dalmacija grije na struju) po kućama instalirava solarne panele koji će dovesti do njihove izlišnosti.
Konferencija Jutarnjeg lista, barem ovako kako je prenesena po medijima svjedoči tome da su poslovne i političke elite u Hrvatskoj izrazito konceptualno ograničene, nemaštovite, nepoduzetne i nekreativne, te da je taj potrošeni cilj profita iznad svega i dalje okosnica ove heterogene interesne skupine, realno ni najmanje zabrinute za opstanak planete. Ako imalo pratite hrvatsku energetsku ili klimatsku politiku, vjerojatno niste ostali nimalo impresionirani izjavama okupljenih poduzetnika i političara. Upravo suprotno, možda ste kao ja, stekli dojam da nas domaća politička i poslovna elita vodi u nedefiniranom smjeru, opet, kao guske u maglu. I dok lutamo po zelenim energetskim i klimatskim mogućnostima, ekipa koja se godinama borila protiv ovih rješenja sada bi trebala postati njihovom perjanicom.