U Srbiji trenutno radi na tisuće stranih radnika. Mahom s globalnog istoka, kao radna snaga još jeftinija od već jeftine lokalne. Temu radnih uvjeta migrantskih radnika u Srbiji za Istinomer, i druge medije, prati Biltenov suradnik Saša Dragojlo koji se ovaj put pozabavio “upućenim” indijskim radnicima u Srbiji.
Oni rade na najvećim državnim infrastrukturnim projektima poput izgradnje brze pruge Beograd-Budimpešta koja se gradi u suradnji sa ruskim partnerima. Indijci također rade i na Koridoru 11 za čiju izgradnju je država podigla kredit u kineskoj banci, a za izgradnju je zadužena i kineska firma. Inače, taj je projekt predsjednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, svojedobno proglasio “simbolom sveukupnog napretka Srbije“. Pogledajmo stoga što je Dragojlo izanalizirao, koliko je to Srbija “napredovala” od lansiranja ovog projekta.
Na Čortanovcima trenutno radi oko 70-ak indijskih državljana, točnije, trenutno štrajkaju, a zbog jako loših radnih uvjeta i kašnjenja plaća. Osnovna plaća iznosi 320 eura, što je dvostruko veće od plaće koju mogu zaraditi u Indiji na istim ili sličnim poslovima. Kad se na osnovnu plaću dodaju obračunati prekovremeni sati, ona u prosjeku iznosi između 500 i 600 eura za što moraju raditi po deset sati dnevno. Međutim, ugovori o radu jako su nepovoljni po njih same, štoviše, prema srpskim radnim stručnjacima, ti ugovori su i nezakoniti. Da nije sve čisto, pokazuje i činjenica da je inspekcija rada prošle godine podnijela dvije kaznene prijave protiv poslodavca. Jedna prijava rezultat je toga što radnici nisu imali radne dozvole, a druga što poslodavac nije predočio inspekciji svu potrebnu dokumentaciju.
Nezakoniti ugovori o radu
Indijskim radnicima trenutno nije isplaćena jedna plaća, no oni inzistiraju na tome da se kašnjenje plaće ponavlja svakog mjeseca i da zbog toga štrajkaju. Poslodavac im je s druge strane u ugovore o radu umetnuo i penale zbog kršenja radnih obaveza u iznosu od 50-400 eura. Ova maksimalna svota oduzima se od plaće u slučaju “ilegalnog” štrajka. Zbog loših radnih uvjeta i neisplate plaća, dio radnika želi se vratiti u Indiju. Poslodavac je, osim što ne želi pokriti troškove avionskih karata (koje su radnicima čisti luksuz), navodno nedavno ljudima oduzeo i putovnice. Nakon niza prijava, o pomalo robovlasničkim uvjetima rada, policija je reagirala tek nakon dojave o oduzetim putovnicama.
No, krucijalni problem “depeširanih” indijskih radnika, je da država Srbija u ovom primjeru krši ne samo radnička prava, to ne bi bilo ništa novo, nego da je dragovoljno pristala na podaništavanje vlastitog Zakona o radu. Dragojlo se ovom temom bavi u drugom tekstu na ovu temu. Ovdje ćemo naglasiti samo nekoliko aspekta: Republika Srbija primjenjuje svoj Zakon o radu selektivno, tobože vodeći računa samo o radnim uvjetima, ali smatrajući druge aspekte ovih ugovora o radu pitanjem – američkog radnog zakonodavstva u kojem je poslodavcima data znatno veća sloboda djelovanja nego u kojem radnom zakonu na Balkanu.
Indijski radnici formalno tobože naime imaju dva poslodavca – jednog koji se zove “IDEA Capital LLC” sa sjedištem u Miamiju, Florida, koja je samo posrednik u “nabavci” indijskih radnika u Srbiji. S tom firmom Indijci imaju ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji kojim su upućeni na rad u Srbiju kod firme “Nikolić d.o.o.” iz Kraljeva. Vlasnica domaće firme Nina Nikolić, ujedno je direktorica američke firme IDEA capital u SAD-u. Ona se pravda da plaća Indijcima kasni jer njoj kasne dobavljači. Međutim, Dragojlo je prolazeći kroz ugovor o radu sa stručnjacima radnog prava zaključio da je cijeli niz članaka tog ugovora nezakonit, primjerice onaj već spomenuti o nizu financijskih penala za kršenje radne obaveze. A sporno je i da poslodavac može jednostrano bez objašnjenja raskinuti radni odnos, što se prema našim radnim pravima ne može. Poslodavac ovdje također nije podnio Nacionalnoj službi za zapošljavanje zahtjev za izdavanjem radnih dozvola, čime je prekršen Zakon o zapošljavanju stranaca.
Zabrana obrane prava
I sve bi to ostalo na još jednom ljigavom slučaju varanja siromašnih ljudi koji nemaju nikakav kapital osim vlastite radne snage da se u priču nije uplela nevladina organizacija ASTRA koja se bavi sprečavanjem trgovine ljudima. Njihova upoznatost sa radnom eksploatacijom u okviru legalnih djelatnosti (ne više ilegalnih, poput prostitucije i sl.) svjedoči tome da se nalazimo u novom starom krugu kapitalističkog pakla nalik onome sa samih početaka kapitalizma, kada su radili baš svi proleteri, neovisno o godinama, dobi, spolu, zdravstvenom stanju. Kada, kao ni danas, nije bilo snažnih sindikata, kada je država bila nezainteresirana da zaštiti proletarijat, kada je kapitalist mogao da presudi životu radnika bez značajnih sankcija. Ponovno smo, na kraju svijeta u onom obliku bezvlađa kapitala kad je vlasnicima sredstava za proizvodnju dopušteno sve, a nama je onemogućeno da se organizirano borimo za svoja prava. Pa je tako štrajk ilegalan, ali je legitiman potez vlasnika kapitala oteti radnicima putovnice, njihovo privatno vlasništvo, njihov osobni međunarodno priznati dokument i penalizirati ih za borbu za svoja prava iznosom većim od formalno ugovorene plaće.