Nakon raspada koalicije s Pokretom pet zvijezda i prelaska u oporbu, Salvinijevoj ekstremno desnoj Ligi se predviđao pad popularnosti. Međutim, takav je scenarij izostao i Liga dalje suvereno vodi u anketama popularnosti. Pritom su i dalje prilično aktivni na terenu i konstantno organiziraju različita okupljanja kako bi promovirali svoju politiku, zasnovanu mahom na širenju antimigrantske histerije i fašističkih rješenja tog “problema”. Jedno od takvih okupljanja bilo je najavljeno i za Bolognu sredinom ovog mjeseca.
Bolonja, kao i šira regija Emilija i Romanja, tradicionalno su bile utvrde ljevice. No, katastrofalni raspad talijanske ljevice, posebno početkom devedesetih, a onda i u redovitom ritmu u različitim reinkarniranim varijantama do danas, utjecao je i na idelošku klimu u Bolonji. Naime, pred lokalne izbore u siječnju ankete govore sljedeće: kandidata Lige za gradonačelnika podržava 48,5% birača, a kandidata Demokratske stranke 40%. U tom se kontekstu i održavao spomenuti skup. Mjesto okupljanja bila je sportska dvorana koja prima 5.570 ljudi.
Ta je činjenica poslužila četvorici mladih cimera iz Bolonje kao okidač: hajdemo na kontraskupu okupiti bar 6.000 ljudi i tako dokazati da nije Liga jedina politička snaga koja može okupiti ljude. U tome su itekako uspjeli: okupilo se gotovo tri puta više ljudi. Skup je organiziran na skučenom, ali simbolički važnom trgu, Piazzi Maggiore, što je ishodišno ponukalo inicijatori da se nazovu “Srdelama”: jedan uz drugog kao srdele u konzervi, ali i solidarno kao srdele u jatu. Uspjeh ovog skupa inicirao je i druga okupljanja: nekoliko dana poslije u Modeni se na kiši skupilo 7.000 ljudi koji su dirljivo otpjevali poznati partizansku pjesmu Bella Ciao.
Nakon Modene, skupovi su se proširili po cijeloj Italiji, mahom organizirani putem društvenih mreža i sličniji flash mobovima nego uobičajenim prosvjedima. I sami organizatori su svjesni da odaziv i mobilizacija u prvom redu služe kao popunjavanje rupe koju je za sobom ostavila fragmentirana, kolebljiva i revizionistička talijanska ljevica. Žele pokazati da postoji mobilizacijski potencijal koji “čeka” konkretan politički oblik. Upravo u tom “čekanju”, kritičari pokreta s lijeva vide njegova presudna ograničenja. Bez konkretnog političkog programa i organizacijskog modela, pokret će se vrlo vjerojatno ubrzo raspršiti. I tu su vjerojatno u pravu, ako uzmemo u obzir povijesna iskustva političkog organiziranja.
No, Srdele sigurno neće unazadati talijansku ljevicu. U najgorem slučaju mogu ostati upamćene kao blago razočaranje za one politički neiskusne, a u najboljem mogu poslužiti kao inspiracija za daljnji politički rad. A već su poslužile za “inovativna” rješenja Salvinijevom timu na društvenim mrežama. Oni su pokrenuli kampanju “Mačke za Salvinija” u kojoj glasači Lige predstavljaju mačke koje jedu srdele. Ako ništa, front je sasvim jasan. Navijamo za Srdele.