Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) upozorila je u nedavnom izvještaju na opasnosti povezane s dramatičnim padom bioraznolikosti posljednjih godina. Odnosi se to prije svega na bioraznolikost u proizvodnji hrane i poljoprivredi, odnosno na biljne i životinjske vrste o kojima na neki način ovisi ljudska prehrana. Bilo da se radi o insektima koji provode oprašivanje, domaćim životinjama, ribljim vrstama, šumama, poljoprivrednim kulturama itsl., njihova raznolikost pada zajedno s intenzifikacijom monokulturne proizvodnje i industrijalizacijom poljoprivrede.
Takav razvoj čini proizvodnju hrane izrazito nestabilnom te dodatno osjetljivom na klimatske promjene. Bioraznolikost ima ključnu ulogu u održavanju tla i kontroliranju nametnika, navodi FAO. Tako na stabilnost proizvodnje hrane utječe i stanje naizgled nepovezanih vrsta, poput ptica ili šišmiša, koji kontroliraju nametnike, ali koji – za razliku od nametnika – znatno teže uspijevaju u okolišu monokulturnih nasada. Sada svega devet poljoprivrednih kultura čini gotovo dvije trećine poljoprivredne proizvodnje, prema podacima iz 2014. koje navodi FAO.
Prijetnje pred nama
Jedna od najzloglasnijih od tih kultura je uljana palma. Njezino je ulje posljednjih godina našlo raširenu primjenu u prehrambenoj industriji i drugim djelatnostima, ali njegova je proizvodnja doprinijela paljenju i krčenju tropskih kišnih šuma bez presedana, usput doprinoseći emisijama CO2. Slično je i s ribljim fondom: gotovo trećina ukupnog svjetskog ribljeg fonda sada dolazi iz uzgoja i odnosi se na svega nekoliko vrsta. Ukratko, podaci koje daje FAO pokazuju kako komercijalno orijentirana poljoprivreda kao dio globalnog lanca proizvodnje i distribucije hrane rapidno zamjenjuje proizvodnju za vlastite potrebe uz prodaju viškova na lokalnom tržištu, čak i u tzv. Trećem svijetu.
Ta je promjena vjerojatno doprinijela povećanju dostupnosti hrane, barem na nekim tržištima, ali se čini dugoročno sasvim neodrživom i naposljetku vrlo riskantnom. No za zamjenu takve proizvodnje nekom održivijom i ravnopravnijom u smislu globalne raspodjele dobara trebat će više od upozorenja UN-ovih agencija.