Swiss Re Institute, organizacija koja se bavi procjenom rizika i prodajom osiguranja, osnovana 1863. godine sa sjedištem u Zürichu u Švicarskoj, s 80 ureda diljem svijeta i oko 14.500 zaposlenih procijenila je financijski rizik pada svjetske bioraznolikosti. Premda bismo se u normalnim okolnostima borili protiv stavljanja cijene na prirodu, trenutno se ova taktika čini najboljim načinom da se investitorima i političarima plastično prikaže u kojem smjeru svijet trenutno ide.
Temeljeći svoje procjene na metodologiji opisanoj u publikaciji koju ovdje prikazujemo izračunali su da više od 20 posto svih zemalja na svijetu ima uništene ekosustave u postotku većem od jedne trećine cijele površine pojedine države. Odnosno, svaka peta zemlja na planeti uništila je više od 30 posto svoje prirode. To se skepticima možda ne čini toliko katastrofalnim, sve dok se ovome podatku ne pridoda drugi koji pokazuje da je više od 55 posto globalnog BDP-a vezano uz stanje ekosustava i bioraznolikosti. Drugim riječima, to znači da jedna od pet svjetskih zemalja, odnosno njih 39, srlja ravno u kolaps ekosustava, što će se negativno odraziti i na stanje globalnog kapitala.
Budući da je globalna ekonomija toliko snažno naslonjena na eksploataciju prirodnih bogatstava, znanstvenici sa Swiss Re Instituta (SRI) se pribojavaju da će kolaps ekosustava dovesti do kraha cijele svjetske ekonomije. Njihove brojke pokazuju da 55 posto globalnog BDP-a iznosi oko 42 bilijuna (trillion) američkih dolara u protuvrijednosti roba i usluga koje nam osigurava priroda. Pad bioraznolikosti može biti rezultat deforestacija, prekomjerne izgradnje, poljoprivrede, industrije, invazivnih vrsta, pada broja zaprašivača (insekti), pa tek onda klimatskih promjena. Istraživači su također definirali 10 najvažnijih karakteristika ekosustava na temelju kojih se procjenjuje zdravlje ekosustava: netaknuta staništa, kvaliteta zraka, dostupnost vode, plodnost tla, zaštita obale, stanje erozije i eksploatacija drveća.
Nakon onih 39 zemalja koje su uništile 30 posto svojih ekosustava, istraživači su pokazali da je u još 60 zemalja uništeno 20 posto ekosustava promatrano s obzirom na cjelokupni teritorij države. Samo je 41 zemlja uspjela očuvati određeni postotak ekosustava na svom teritoriju, a među njima su i Slovenija na 17. mjestu sa indeksom očuvanosti bioraznolikosti od 12 posto, te posljednja, Hrvatska sa indeksom očuvanosti bioraznolikosti od 11 posto.
Države čija je ekonomija najovisnija o stanju njihovih ekosustava su mnogoljudne zemlje bez imalo očuvane divljine, poput: Kenije, Vijetnama, Pakistana, Indija, Indonezije i Nigerije – zbog napučenosti, zatim Brazil i sl. S druge strane, zemlje koje jesu uništile svoje bio sustave i nemaju očuvane divljine, te imaju visoku napučenost, ali im usprkos tome BDP ne ovisi toliko o očuvanim biosustvima su tradicionalno najbogatije zemlje: Danska, Švicarska, Nizozemska, Francuska Belgija, SAD, Cipar, Malta VB i Luksemburg. Degradacija ekosustava i očuvanje bioraznolikosti još se uvijek može donekle ublažiti, no put ka tome je da se smanji ovisnost ekonomija ovih zemalja o degradaciji ekosustava. Npr, u Hrvatskoj tu se svakako radi o zabrani bilo kakvih novih istraživanja i eksploatiranja fosilnih izvora energije, zabranu ribolova, znatno strože kazne za kršenje odredbi o zaštiti mora, ali isto tako i o prestanku uništavanja (neodržive eksploatacije) naših šuma za korist drvne industrije. Na kraju je važno napomenuti još i da ovo nije problem kojeg nam direktivom može riješiti Europska unija. Ovo je problem kojem moramo sami studiozno pristupiti i sami moramo pronaći načine da zaštitimo svoju bioraznolikost te smanjimo ovisnost svoje ekonomije o eksploataciji prirode.