Živimo u vremenima u kojima uspjesi radničkih borbi predstavljaju kuriozitet. A pogotovo ako dobre vijesti dođu iz zemlje poput Mađarske. Donedavno se činilo da je radnički pokret u toj zemlji potpuno mrtav i da je sve što je ostalo na političkom repertoaru: ksenofobija. Međutim, nakon izbijanja protesta protiv “robovlasničkog zakona”, situacija se očito mijenja.
Jučer je završio sedmodnevni štrajk radnika u tvornici Audija u gradu Đeru (Győr). Riječ je o velikom postrojenju u kojem radi oko 13.000 radnika. Složni u štrajku i nepopustljivi u svojim zahtjevima priskrbili su si značajno povećanje plaća, jedno od najvećih u povijesti mađarskog sindikalizma. Naime, štrajkom su se izborili za rast plaća od čak 18%, kao i za pravo na dodatnih 1.260 eura godišnje po radniku u obliku dodatnih isplata.
Osim sindikalne solidarnosti i složnosti, radnici Audija imali su još jedan snažan adut u rukama kojim su vlasnicima dizali troškove štrajka. Naime, u Đeru se proizvode motori koji zatim odlaze u Audijevu tvornicu u Inglostadtu gdje se integriraju s ostalim dijelovima automobila. Kad se obustavila isporuka motora iz Đera, morala se zatvoriti i tvornica u Inglostadtu. Ta je cijena očito bila prevelika za čelnike Audija i odlučili su da im je jeftinije pristati na zahtjeve sindikata koje nisu uspjeli slomiti u tjedan dana.
Nedavni uspjesi štrajkača u Slovačkoj i ovaj u Mađarskoj ozbiljno ugrožavaju razvojni model na kojem se u velikoj mjeri temelje ekonomije Višegradskih zemalja. Njemačkoj industriji, pogotovo autoindustriji, te su zemlje bile savršene za smanjivanje troškova proizvodnje. Jako su blizu Njemačke, a radna snaga je visoko kvalificirana i jeftina. No, otvaranjem granica nije se samo kapital pomaknuo istočno, već su i radnici krenuli na zapad u potrazi za boljim plaćama i životnim standardom.
Ta je migracija dovela do manjka radnika i zatezanja tržišta rada u Istočnoj Europi, što je bila još jedna značajna poluga radnicima Audija u štrajku: nije baš da ih ima tko zamijeniti. U takvom odnosu snaga otvara se prostor za daljnje jačanje mađarskog radničkog pokreta, a ovaj uspjeh će zasigurno mnogima poslužiti kao inspiracija. Za sada znamo sigurno da su radnici u tamošnjem javnom sektoru najavili generalni štrajk za 14. ožujka.
Nadajmo se da će Mađarska uskoro promijeniti svoje simboličko mjesto na karti Europe: od antimigrantske tvrđave do bastiona radničkog pokreta.