Više tisuća ljudi iz cijele Srbije okupilo se jučer u Beogradu na velikom prosvjedu “Odbranimo naše reke” koji je najavljen kao “najveći ekološki protest u istoriji Srbije”. Okupljeni su tražili hitno zaustavljanje kontroverznog projekta mini hidrocentrala na manjim planinskim rijekama, osobito na jugu Srbije. Gigantski projekt izgradnje čak 800 mini hidroelektrana država pravda potrebom da poveća udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora, u što računa i ovaj tip hidroelektrana.
No brojni stručnjaci već godinama objašnjavaju kako bi, čak i uz izgradnju svih planiranih mini hidroelektrana, njihov udio u proizvodnji električne energije ostao neznatan, dok bi istovremeno šteta za male rijeke bila neprocjenjiva. Naime, taj tip elektrana zahtijeva promjenu i regulaciju tokova uglavnom planinskih rječica, s katastrofalnim posljedicama za riblji fond i dostupnost pitke vode u okolnim područjima. Da stvar bude gora, znatan broj predviđenih elektrana planira se na službeno zaštićenim područjima.
Žrtva na oltaru kapitala
Lokalni aktivisti već godinama “ratuju” s privatnim investitorima – jedinim akterima koji bi se od ovog projekta okoristili – ali njihova borba često ostaje nevidljiva u Beogradu kao centru političke moći. Uporni protesti, uključujući i onaj održan jučer, ipak su poljuljali samopouzdanje vlasti. Jučerašnje reakcije jasno su pokazale kako među ministarstvima postoji određen konflikt oko smislenosti ovog projekta i opasnosti koju za vlast predstavlja rastući društveni pokret za obranu rijeka.
Periferna područja Srbije su u viziji vladajuće stranke idealni prostor za različite eksperimente pogodovanja kapitalu na štetu lokalnog stanovništva. Računajući na siromaštvo i nerazvijenost tih područja, vlada najčešće upravo tamo “potiče investicije” u proizvodnji kroz koje poklanja golema javna sredstva privatnim kompanijama i sustavno im “gleda kroz prste” dok krše osnovna prava zaposlenih radnika. Mini hidroelektrane također se grade na korist privatnih investitora, koji bi za malu količinu proizvedene struje trebali imati siguran prihod iz državnog proračuna.
Žrtve bi i u ovom slučaju trebali biti lokalni stanovnici koji gube svoje rijeke i kvalitetu života zarad privatnog profita investitora. No kroz borbu za rijeke periferija je ipak pokazala kako neće šutke podnijeti baš sve eksperimente koje su za nju osmislili u vladi.