Bugarska vlada imenovala je posljednjeg dana februara posebnu radnu grupu za izradu izmjene legislative o medijskom vlasništvu, financiranju i distribuciji. Sastoji se od ministara ekonomije, financija i kulture te resornih stručnjaka. Izmjene bi se trebale sastojati od amandmana na postojeća pravila i u skladu s Audiovizualnom direktivom EU.
Pred radnom skupinom stoji izrazito težak zadatak uspostave jasnih mehanizama identificiranja stvarnih, odnosno krajnjih, vlasnika bugarskih medija i njihovih izvora financiranja. Osim toga zaduženi su i da pronađu javnu instancu koja će adekvatno kontrolirati te procese i određivati sankcije za nepoštivanje pravila. U Bugarskoj, kao i u Hrvatskoj te drugdje u Europskoj uniji, nadležna tijela za ove procese inače su agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te regulatorna tijela za medije1, no bugarska grupa dobila je poseban zadatak da prisili zakonodavnim putem Bugarsku agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja na periodičnu sektorsku analizu medijskog tržišta u Bugarskoj. Ovaj dio u Hrvatskoj pak radi Hrvatska gospodarska komora (s naglaskom na tiskane medije), iako ne sasvim uspješno2, a djelomično i Državni zavod za statistiku (iz perspektive rada). Bugarska planira locirati postojeće državno tijelo (ili sasvim novu agenciju?), koje će istovremeno nadgledati vlasništvo i izvore financiranja svih oblika medija te se ovaj prijedlog po tome razlikuje od sličnih europskih trendova. Drugdje se financiranje medija promatra kroz rad porezne uprave, što je s obzirom na zabrane uparivanja različitih financijskih podataka vjerojatno jedini način uspostave stvarne kontrole nad vlasništvom u medijima. Od radne skupine očekuje se i da uspostavi mehanizme uravnoteženja tržišta u slučaju njegovog narušavanja.
Regulirati tržište
Kako bi se spriječile eventualne opstrukcije Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, vlada joj je odmah naložila da u roku od 14 dana od osnivanja skupine izvede sektorsku analizu tržišta medijima u Bugarskoj koja bi trebala pokazati strukturne karakteristike sektora, dinamiku, njegove aktere i stupanj koncentracije tržišta te statutarne okvire i samoregulacijske mehanizme.
Podsjetimo, ove najave dolaze u vrijeme sve češćih optužbi da se u stvarnom vlasništvu bugarskih medija nalaze mafije, usred sve češćih prijetnji novinarima, pa i predstavnicima parlamenta poput nedavnog slučaja europarlamentarke Ska Keller.
No, zanimljivo je da se transparentnijeg financiranja ne boje samo mediji sa skrivenim vlasništvima, nego je na djelu i neka neobična perspektiva da će transparentnost financiranja medija narušiti i ograničiti i količinu financija manjih medija koji imaju strane dotacije. No, istina je daleko od toga da bi transparentnost medijskog financiranja mogla nanijeti više štete nego koristi. Ono što primarno ograničava financije malih medija je nepostojanje javnog sustava financiranja medija. Transparentnost financiranja sprečava oligopolizaciju medija koja dovodi do štetnih tendencija o kojima smo više puta pisali, a koje prepoznaju i bugarske vlasti. No, osim toga, ona sprečava i širenje lažnih vijesti o čijem bujanju sve više bruji cijela Europa.
Ova bugarska inicijativa specifična je po tome što je prva koja obuhvaća cijeli medijski sektor iz cjelovite financijske perspektive. Prva koja nam je poznata, a koja je odlučila kazati kako je tržište razočaralo medije. Osim što nije ispunilo nijedno svoje obećanje, posljednjih je desetljeća samo dodatno rastočilo kvalitetu sadržaja, a sve uz egidu velikog broja izdanja. No, ti velika količina raznih medijskih izdanja ne znači nužno i pluralizam novinskog sadržaja, vidi to i bugarska vlada. Tako je, barem u Bugarskoj debata o pluralizmu sadržaja naspram broja medija, zasad, čini se završena na korist javne funkcije medija.