Političkoj krizi koja diktira život u Makedoniji proteklih godinu dana i dalje se ne nazire rješenje. Nakon pola godine pregovora i Europska unija je priznala, putem “kreativnih” memova, da ih je bivši premijer Gruevski izigrao. U očajnoj potrazi za stabilnom vladom u Skoplju zbog implementiranja novih migrantskih politika, evropski predstavnici pozivaju i narod na demokratsku participaciju, cinično zaboravljajući da su upravo narodni protesti cijelu priču i doveli za pregovarački stol.
Napokon imamo novi datum izbora koji bi navodno trebali završiti dugotrajnu političku krizu u Makedoniji. Zapravo, nakon što je otpao 24. aprila kao prvi dogovoreni datum, imamo nekoliko novih datuma. Datum koji su predložili bivši premijer Nikola Gruevski i njegova vladajuća stranka VMRO-DPMNE je 5. juna, dok će opozicija svoj prijedlog iznijeti nakon što se steknu uvjeti za slobodne i demokratske izbore. A tu je i međunarodna zajednica koja se čudi, interpretira i pokušava razumjeti što je zadnje dogovoreno. Tako izgleda politika u Skoplju u posljednje vrijeme.
Dogovor postignut prošlog ljeta trebao je otvoriti put ka razrješenju krize izazvane autoritarnom vladavinom Gruevskog. Nije potrebno ovdje ponovno opisivati sve detalje “zarobljavanja” države. Makedonija se nalazi pod unutarnjom okupacijom VMRO-DPMNE-a. Ako netko još sumnja da je riječ o pretjerivanju, dovoljno je samo pogledati odluku Ustavnog suda donesenu prije nekoliko dana i sve sumnje će biti odagnane. Naime, odlukom je otvoren prostor predsjedniku države koji je pod kontrolom VMRO-DPMNE-a da proširi doseg amnestije i na osobe osumnjičene za izborne prijevare. Da stvar nije nimalo slučajna potvrđuje optužnica Specijalnog tužitelja podnesena prije nekoliko tjedana kojom se dvoje bivših prominentnih ministara u vladi Gruevskog sumnjiči za ozbiljna ugrožavanja izbornog procesa 2012. godine. Odluku Ustavnog suda su pravni stručnjaci i akademska javnost nazvali “državnim udarom”.
Iako je ured Specijalnog tužitelja van dosega Gruevskog – osnovan je kao ključna institucija prošloljetnog konsenzualnog dogovora – iziskuje kolaboraciju s cijelim nizom drugih pravosudnih institucija kako bi adekvatno mogao obavljati istražne radnje u slučajevima kriminalnih i koruptivnih praksi za vrijeme njegova mandata. I naravno, tu zakazuje suočen sa snažnim zahvatom institucionalnih struktura od strane VMRO-DPMNE-a. I mnoga druga institucionalna rješenja dogovorena prošlog ljeta ostaju tek izolirani otoci u kompleksnoj strukturi institucionalnih procesa koje Gruevski kontrolira.
Uloga Europske unije
Ipak, mnogi se pitaju kako se sve ovo može dešavati pod nadzorom i izravnim uključenjem predstavnika Europske unije u cijeli proces. Započelo je time da je Povjerenik za proširenje Europske komisije facilitirao prošloljetni proces dogovaranja, pa su onda svaki put kad bi tenzije malo porasle dolazili zastupnici u Europskom parlamentu (Vajgl, Howitt i Kukan) da opuste pregovarače na ključnim točkama. I pored svega toga, Komisija je odredila specijalnog predstavnika da prati i na dnevnoj bazi facilitira razvoj pregovora i implementiranje dogovora. Gdje je Europska unija pogriješila?
Na samom početku krize, Europska unija cijeloj je problematici pristupala iz perspektive očuvanja stabilnosti, bez previše interesa za unutarnje probleme s demokracijom i vladavinom prava. Tu perspektivu je mogla održavati sve dok prošlog proljeća nisu eksplodirali masovni protesti u Skoplju koji se više nisu mogli ignorirati. Dominantni opis situacije sveo se na sukob između naroda i represivne vlade.
Socijaldemokrati u opoziciji, s bilancom od desetak izgubljenih izbora zaredom, suočeni s potpunom medijskom cenzurom i političkom apatijom uslijed nizanja poraza, prepoznali su trenutak i uskočili na prazno mjesto vodstva narodnih protesta. Taj potez je savršeno odgovarao razumijevanju političke krize kakvo je promovirala Europska unija: borba za vlast. S jedne strane imamo problematičnu vladu koja je izgubila doticaj s realnošću u zemlji, a s druge opoziciju toliko oslabljenu silnim porazima da ne može uspješno konkurirati vladajućoj stranci na izborima. Zato se mora započeti s pregovorima između dvije opcije, što se i učinilo.
Inicijalna frustracija i ljutnja onih koji su godinama intenzivno radili na mobilizaciji ljudi u borbi protiv Gruevskog svediva je na pitanje: trebamo li prihvatiti demokraciju koja je rezultat kompromisa četiri stranke i njihovih interesa?! I sve to pod paskom Europske unije koja većini Makedonaca i dalje predstavlja jedinu političku nadu. Nije trebalo dugo dok ova frustracija i ljutnja nisu prešle i na predstavnike EU, kao i na opoziciju.
Lekcije iz demokracije putem Twittera
Kontinuirano ometanje implementacije dogovorenih reformi od strane državnih institucija i napadi medija pod vladinom kontrolom na opoziciju i predstavnike EU dokazali su da je suradnja s Gruevskim zapravo bezdan političkih zavjera. Iskustvo s državnom mašinerijom u rukama Gruevskog otrijeznilo je i opoziciju i Uniju u spoznaji dokle je vladajuća partija spremna ići u obrani svog “institucionalnog teritorija”. Ako se nešto može zaključiti iz “kreativnih” memova s mačkama na Twitter računu specijalnog predstavnika EU Petera Vanhouttea jest to da je EU uvučena u izravnu konfrontaciju s Gruevskim i njegovim manipulacijama u zaobilaženju provedbe sustavnih reformi.
U tom procesu je EU uhvaćena na spavanju. Kroz sudjelovanje u beskonačnom procesu pregovora Gruevski ih je uvukao u proces političkih zagonetki kojih su sad postali svjesni i više ih ne mogu tolerirati. Zato su vladajućoj partiji morali poslati eksplicitne poruke, makar koristeći “inovativne” komunikacijske kanale: ovo je prvi put da je putem Twittera obznanjen službeni stav Europske unije o nekoj zemlji kandidatkinji za članstvo. Pritom gospodin Vanhoutte nije štedio ni grama kreativnosti da pokaže tko su zločesti dečki.
Ovaj način komunikacije kojim “mačka” poručuje narodu što je demokracija, objašnjava kako se osigurava demokratska vlada i pruža cijeli niz drugih lekcija o demokraciji, predstavlja eurobirokratsku infantilizaciju naroda koji je upravo svojim djelovanjem doveo do toga da ti birokrati sudjeluju u procesu rješavanja krize. Upravo je makedonski narod neumorno prosvjedovao i raskrinkao autoritarnu vladavinu Gruevskog suočavajući se s realnom prijetnjom represije i osvete. Ne sumnjamo u dobre namjere gospodina Vanhouttea, ali europski predstavnici su davno mogli prepoznati poruku makedonskog naroda koju mu sad pokušavaju poslati nazad.
Ipak, svejedno, ovo predstavlja simptom neuspjeha društvenog pokreta koji je i doveo Gruevskog za pregovarački stol. Propušten je moment u kojem je pokret mogao postati dovoljno snažan da zbaci Gruevskog s vlasti. Ali, ovaj politički eksperiment s izravnom narodnom intervencijom nije imao podršku ni unutar ni van zemlje. Prvo, makedonsko društvo je i dalje tako politički strukturirano da se demokratski zahtjevi ne mogu realizirati ukoliko nisu dio interesa politički i socijalno sveprisutnih partija. Drugo, “mentalitet” eurobirokrata ne dopušta takve demokratske intervencije odozdo, makar se kasnije i uvjerili u promašaj svog pristupa zasnovanog na postavljanju uvjeta.
Zahtjevi migrantskih politika
Iako mnogi u Makedoniji slave pristanak Gruevskog na odgodu datuma izbora, tumačeći taj ustupak kao znak slabosti i mogući neuspjeh njegove strategije da nametne izbore što prije, kako bi ih VMRO-DPMNE lako dobio s obzirom na razinu kontrole koju i dalje vrše, stvar treba prihvatiti s ozbiljnom zadrškom. Gruevski i dalje može podrivati uvjete EU pozivajući na “spor oko imena”. U toj situaciji Unija nema nikakvu polugu na raspolaganju jer ne može obećati nikakvu “nagradu” za uspješnu demokratsku transformaciju s obzirom na grčki veto. I upravo je grčki veto ono što Gruevski može beskonačno eksploatirati ukazujući na nepravdu koja drži Makedoniju van EU. U kombinaciji s dvjema nedavnim manjim simboličkim intervencijama u Skoplju – postavljanje velike skulpture s albanskim dvoglavim orlom i velikog pravoslavnog križa – od strane koalicijskih partnera, albanskog DUI-a i VMRO-DPMNE-a, scena izgleda poznato. Gruevski će nastaviti s praksom stvaranja novih neprijatelja i populističkom retorikom kako bi se politički održao na životu.
Prolongiranje datuma izbora, sa ili bez fiksiranog datuma, ne može se tumačiti kao prednost ili nedostatak ni za jednu strane, s obzirom da su im pozicije trenutno vrlo nejasne. Očito je da se opozicija prilično pasivizirala prepustivši međunarodnoj zajednici da se konfrontira s manipulacijama Gruevskog. I svaki ustupak koji Gruevski učini prema predstavnicima EU socijaldemokrati neuvjerljivo tumače kao svoj uspjeh, iako ne čine puno toga. S druge strane, EU je očajna u potrazi za stabilnom vladom u Skoplju koja im je nužna za implementaciju novih migrantskih politika. Ovaj tip pregovora koji podsjeća na talačku krizu nimalo ne odgovara njihovim potrebama. Sve dok ulice Skoplja budu šutljive, ignorirajući čak i Vanhouttove “kreativne” pozive na sudjelovanje u demokraciji, politički teatar u Skoplju imat će još epizoda na repertoaru.
S engleskog preveo Marko Kostanić