Afera “depeša”, odnosno medijsko-politička polemika oko povjerljivosti crnogorskih diplomatskih podataka, zahuktava se već drugi tjedan. Skandal je izbio nakon što je podgorički dnevnik Dan prošlog tjedna objavio službenu crnogorsku diplomatsku korespondenciju iz Njemačke i SAD-a, a vezano uz moguće skoro dobivanje “pozivnice” za NATO. Iz objavljenih depeša vidljivo je kako je crnogorska vlada tajno ponudila zapadnim silama da će odustati od nekih pozicija koje javno brani. To uključuje i hrvatsko-crnogorski spor oko teritorijalnih voda za koje se pretpostavlja da bi mogle sadržavati izvore nafte i plina. Dobivanje pozivnice za NATO ključni je politički cilj aktualne vlade čija budućnost uvelike ovisi o tom vanjskopolitičkom koraku. Manjinski partneri u Vladi već su najavili mogućnost sporazuma s opozicijom ukoliko pozivnica izostane, čime bi dvadesetpetogodišnju vladajuću stranku doveli u vrlo nesigurnu poziciju.
Reakcija vladajućih na objavu spornih dokumenata svodila se uglavnom na izbjegavanje rasprave o njihovom sadržaju i koncentriranje na samu objavu, za koju se pretpostavlja da je ilegalna jer je uključivala navodnu krađu povjerljivih dokumenata. Svođenje cijele afere samo na njezin “sigurnosni” aspektu nije neočekivan pokušaj raspleta afere. Naime, iz depeša je također vidljivo i kako je vlada u traženju zapadne potpore kao jedan od ključnih argumenata isticala opasnost od “ruskih uplitanja”, ne oklijevajući opoziciju i kritičke nevladine organizacije optužiti za “širenje ruskog utjecaja”. Konkretno, u depeši koji se odnosi na sastanak održan 24. marta u Berlinu između crnogorskog ministra vanjskih poslova Igora Lukšića i njegovog njemačkog kolege Franka-Waltera Steinmeiera evidentno je upravo Rusija bila ključna tema rasprave.
Njemačka je diplomacija “reformske uspjehe” te zemlje mjerila prije svega njezinom euroatlantskom orijentacijom i borbom protiv ruskog utjecaja, a vladajući u Crnoj Gori nisu propustili upravo sebe predstaviti kao ključnog regionalnog jamca obrane Zapada od Rusije. Geopolitička paranoja tako služi kao savršen izgovor vladama perifernih zemalja za prokazivanje opozicije i učvršćivanje svoje vlasti, a velikih silama za nastavak podrške korumpiranim i sve autoritarnijim vladama na istoku kontinenta.