Prema najnovijem prijedlogu, komunalni redari bi u Hrvatskoj uskoro mogli dobiti puno veće ovlasti. Iako je ovo pitanje van glavnog političkog fokusa, plan izaziva zabrinutost da se radi o novom mehanizmu “čišćenja” gradova od siromašnih. Primjeri iz susjedne Srbije daju opravdanja za taj strah.
Na dnevnom redu sedme sjednice devetog saziva Hrvatskog Sabora našlo se, kao 29. točka, prvo čitanje prijedloga Zakona o komunalnom gospodarstvu. Iz prijedloga koji je Vlada Republike Hrvatske, kao predlagatelj, uputila u Sabor vidimo da je jedan od važnih razloga za ulazak u proces donošenja novog zakona činjenica da je aktualni Zakon o komunalnom gospodarstvu iz 1995. godine izmjenjivan i dopunjavan 18 puta, što ga čini “nepreglednim i teškim za snalaženje u provedbi”. Uz to, predlagatelj je uočio i to da važeći zakon odlikuju brojni nedostaci, među kojima najveće posljedice imaju pravne praznine po pitanju imovinsko-pravnog statusa komunalne infrastrukture i organizacijskih oblika komunalnih službi, što doprinosi različitim praksama komunalnog gospodarstva na različitim lokacijama.
Na upućeni prijedlog sadržajno su se očitovali saborski odbori za lokalnu i regionalnu samoupravu te prostorno uređenje i graditeljstvo, a primjedbe nomotehničke naravi uputio je predlagatelju Odbor za zakonodavstvo. Svi odbori, kao i sam Sabor, prijedlog Zakona su prihvatili u prvom čitanju i uputili ga s komentarima i primjedbama predlagatelju na doradu prije drugog čitanja. Sve u svemu, zakonodavac ne vidi previše problema u prijedlogu koji je zaprimio.
S druge strane, u medijima se pisalo u drugačijem tonu o toj raspravi i prijedlogu zakona. Tako smo u samim naslovima mogli naletjeti na pitanje uvodi li se gradska policija, ili na ironični prijedlog pojedinih političara da se komunalnim redarima da ovlast razvoda braka jer jedino tu ovlast novim zakonom ne dobivaju. O čemu je zapravo riječ?
Javni red za javni moral
Jedno od pitanja koja obilježavaju prijedlog novog Zakona je ono komunalnog reda, odnosno procedure i tijela njegovog donošenja i provođenja, čime predlagatelj očekuje osiguravanje normativnih uvjeta za “poboljšanje provedbe komunalnog reda na području jedinica lokalne samouprave”. Komunalni red je dokument kojim pojedine jedinice lokalne samouprave propisuju kako će naselje biti uređeno, a odnosi se na imovinu fizičkih i pravnih osoba koja je izložena javnom prostoru ili prostoru javne namjene te na uređenje, korištenje i održavanje čistoće i funkcionalnosti površina javne namjene. Ove apstraktne odredbe znače da svaka jedinica lokalne samouprave ima pravo da propiše kako imaju izgledati prostori vidljivi s površina javne namjene, kao i kakvo je ponašanje u tim prostorima i na površinama javne namjene dozvoljeno.
Ta ovlast nije nešto novo. Poznat nam je primjer kada je prije nekoliko godina grad Novalja na otoku Pagu odlukom o komunalnom redu zabranio gola torza na javnim mjestima, ne bi li zaštitila javni moral od “golaća” s popularne plaže Zrće. Također su poznati slučajevi Osijeka i Rijeke, koji su odlukama o komunalnom redu zabranili konzumiranje alkohola na javnim mjestima – za razliku od Zagreba i Splita – e da bi zaštitili javni moral i javnu imovinu od mladih pankera i metalaca koji su, kod Školjke ili na Kontu, cirkali svoja piva.
Nije novost ni postojanje posebnog tijela zaduženog za provedbu odluke o komunalnom redu – upravnog tijela ustrojenog pri jedinici lokalne samouprave, kao ni provoditelja – komunalnog redara. Kao što dobro primjećuju ranije spomenuti medijski izvještaji, ono što je novo jesu ovlasti komunalnih redara u provođenju odluke o komunalnom redu. Naime, ako Sabor ne intervenira u članak 113. prijedloga Zakona prije negoli ga izglasa, komunalni će redari dobiti ovlasti zatražiti i pregledati isprave, ući na privatno vlasništvo (okućnicu, dvorište, zemljište bez obzira na namjenu) i pregledati ih te “prikupljati dokaze i utvrđivati činjenično stanje na vizualni i drugi odgovarajući način (fotografiranjem, snimanjem kamerom, videozapisom i sl.)”.
Premalo obuke za velike ovlasti
Takve ovlasti – koje ipak ništa nemaju sa sklapanjem i razvodom braka iz humoristične, ali politički promašene, primjedbe liberalne političarke Anke Mrak-Taritaš – omogućile bi komunalnim redarima da se ponašaju, manje-više, kao policajci. Naime, trenutno su samo policijski službenici i zaštitari na poslovima tjelesne zaštite, temeljem Zakona o policijskim poslovima i ovlastima te Zakona o privatnoj zaštiti, ovlašteni utvrđivati identitet pojedinaca, odnosno legitimirati. Međutim, ni policajci ni zaštitari nemaju ovlasti ulaska na privatno vlasništvo, inače zaštićeno člankom 34. Ustava Republike, koji propisuje da “[s]amo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži”, osim “ako je to neophodno radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi hvatanja počinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega.”
Dvije su linije po kojima predložene ovlasti komunalnih redara moraju biti problematizirane. Prva se odnosi na njihovu kompetentnost da tako ekstenzivne ovlasti izvršavaju u skladu s Ustavom i zakonima. Naime, prijedlog zakona kao uvjet za obavljanje službe komunalnog redara navodi samo završeno srednjoškolsko obrazovanje. Nasuprot tome, sukladno navedenom Zakonu o privatnoj zaštiti te Zakonu o policiji, za obavljanje zaštitarskih i policijskih poslova zahtijeva se i stručnost u obavljanju tih djelatnosti koja se dokazuje polaganjem stručnih ispita, kao i psihofizička sposobnost koja se utvrđuje sukladno propisanim kriterijima. Ništa od toga za komunalne redare nije propisano, unatoč usporedivim ovlastima.
Odemo li onkraj tehničkog diskursa pravnih propisa koji daju okvir djelatnosti komunalnog redarstva i zagazimo u sferu usporedivih društvenih praksi, ući ćemo u drugu liniju problematizacije ovog zakonskog prijedloga. Temeljno je pitanje koja je funkcija ove službe. Pritom, odgovor da će s novim ovlastima komunalni redari moći bez policijske asistencije ispisivati kazne do pasa golim turistima i tinejdžerima koji ispijaju piva na klupici u parku ili kućevlasnicima koji nisu pokosili ambroziju na svojim parcelama, teško da nas može zadovoljiti.
Neka bude (klasno) očišćeno
Da bismo stekli dojam što bi mogle biti posljedice proširenja ovlasti komunalnih redara, možemo se osvrnuti na primjere iz susjedstva. U Beogradu se aktivnosti komunalne policije svode na “održavanje klasnog reda”. Naime, komunalni policajci zavode red u vozilima javnog gradskog prijevoza i privode putnike koji se švercaju uz upotrebu “sredstava prisile” ili rastjeruju ilegalne prodavače sa ulica. No najupečatljiviji slučaj definitivno je smrt prodavača na beogradskoj Vidikovačkoj pijaci u ljeto 2016. godine, od srčanog udara tijekom intervencije komunalne policije. Istovremeno, svi su već upoznati i s “neintervencijom” komunalne policije, primjerice prilikom rušenja u Hercegovačkoj ulici, na gradilištu Beograda na vodi, događaja koji je potaknuo masovne prosvjede.
Osim u Beogradu, klasni red održava se i u Novom Sadu, odakle je prošlog ljeta došla vijest da je gradska uprava unajmila privatne zaštitarske firme da čuvaju kontejnere za smeće od sakupljača sekundarnih sirovina. Iako u novosadskom slučaju nije riječ o komunalnoj službi – već su privatni zaštitari angažirani zbog njezine potkapacitiranosti – i taj slučaj nam mnogo govori o metama uvođenja komunalnog reda.
Prodavači na pijacama, preprodavači švercane ili polovne robe na ulicama, putnici koji si ne mogu priuštiti plaćanje karte u javnom prijevozu i sakupljači sekundarnih sirovina – dakle, ljudi koji na raspolaganju imaju oskudna sredstva za život. Povrh toga, rušenje trošnih objekata u Hercegovačkoj ulici da bi se raskrčio prostor za građenje koliko megalomanskog toliko sumnjivog projekta Beograda na vodi – kojom prilikom je smrtno stradao noćni čuvar u jednom od srušenih objekata – neodoljivo podsjeća na slučaj izgradnje Centra na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Oba projekta javno su zagovarala ideju čišćenja grada od trošnih građevina da bi se izgradili elitni i reprezentativni objekti.
Prije devedeset godina u eseju “O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva”, Miroslav Krleža opisao je dva kontradiktorna lica centra Zagreba – s jedne strane blještavilo malograđanske metropole na terasi hotela Esplanade, s druge strane memljive potleušice i blatne trnjanske ulice. Kao i u vrijeme Krležina eseja, izražene društvene nejednakosti vlasti nisu zainteresirane suzbiti nego prikriti. Da bi u tome uspjele trebaju im njihove privatne lokalne milicije, ovlaštene kažnjavati neželjenu djecu postsocijalističke tranzicije i proglašavati siromaštvo zločinom. Dosadašnje reakcije i stavovi parlamentarne opozicije ne daju nam za pravo očekivati da će se povećanju ovlasti komunalnih redara suprotstaviti političkim argumentima kada potroše one humorističke. Dočim neće biti neočekivano ako u daljnjoj parlamentarnoj raspravi vladajući ne iskoriste priliku za dodatno proširenje ovlasti komunalnih redara i, posljedično, učvršćivanje svoje dominacije na razini lokalnih samouprava.