Nakon dugogodišnjeg upozoravanja i pisanja o gužvama i neprihvatljivim uvjetima boravka u makedonskim zatvorima, nakon nekoliko štrajkova zatvorenika, cirkuliranja stravičnih fotografija po virtualnom prostoru te, naposljetku, nakon što se u sve to osobno uvjerio premijer Zoran Zaev (prilikom jesenašnjeg posjeta zatvoru Idrizovo), sredinom prošlog mjeseca na snagu je stupio Zakon o amnestiji. Inicijalno taj će zakon obuhvatiti otprilike četiri tisuće zatvorenika: ukupan broj puštenih trebao bi biti oko 800, dok će se preostalima zatvorska kazna smanjiti za 30 posto. Tim zakonom neće biti pošteđena lica osuđena za ubojstvo, seksualne prekršaje, za krivična djela protiv države i krivična dela vezana uz izborne nepravilnosti.
Amnestija je, obećavaju vlasti, tek prvi korak u sređivanju makedonskog zatvorskog sustava, najlošijeg u Europi, kojeg su karakterizirali prenapučeni prostori, loši higijenski uvjeti i zdravstvena skrb, neučinkovita pravna podrška, nasilje i zlostavljanja od strane zatvorske uprave. Međutim, ni provođenje te mjere ne ide bez poteškoća: zatvorenici neće svi odjednom biti pušteni, već će dinamika puštanja na slobodu zavisiti od sudova, a dio tereta pokretanja zahtjeva za amnestiju padat će na osuđenika. Time zatvorenici koji nisu upoznati s novim zakonom, primjerice Romi, koji su izrazito diskriminirani u makedonskom zatvorskom sustavu, imaju manje šansi da si osiguraju amnestiju.
Osim toga, amnestija je instant rješenje. Makedonski zatvori ne nude nikakve programe ni pripreme za povratak na slobodu, a materijalni uvjeti za nastavak života bez kriminala nisu se ništa poboljšali. Dio zatvorenika upravo je zbog teške egzistencijalne situacije bio primoran na kriminalne radnje kao što su “krivična djela u kategoriji povrede vlasništva”, što su većinom krađe. Dodajmo i bezazlenije primjere “kriminalnih radnji”: recimo, netom puštena zatvorenica iz Idrizova, koja se pojavljuje u video-prilogu Al Jazeere Balkans, bila je zatvorena zbog prosjačenja. Mnogi su osuđeni zbog “kaznenih djela protiv zdravlja ljudi”, a u tu kategoriju spadaju i ovisnici o drogama. Prema nekim izvorima, od 2.000 zatvorenika u Idrizovu, oko polovica ih je i ondje uživala narkotike, a dio njih je bio na terapiji. “Puštanje s lanca” bez dokumenata i zdravstvene zaštite za njih će značiti korištenje droge i na slobodi, što ih može dovesti ili ponovno u zatvor ili u smrt predoziranjem.
Iako opozicija i neki mediji šire paniku o ugroženoj sigurnosti građana kad preko dvije tisuće kriminalaca bude na ulicama i brzo se vrate svojim kriminalnim aktivnostima, čini se da su pušteni zatvorenici zapravo najugroženiji.