Epidemija malih boginja

Foto: AFP / Jure Makovec
Foto: AFP / Jure Makovec

U Rumunjskoj je u posljednjih (nepunih) godinu dana od malih boginja oboljelo 10.000 ljudi a preminulo 36, mahom nažalost djece u dobi od oko godinu dana. Kako piše BIRN u reportaži sa djelomičnim zaključkom, čemu ćemo se još vratiti na kraju teksta, radi se o najsmrtonosnijoj epidemiji u Rumunjskoj otkako su 2005. godine uvedene obaveze revakcinacije, odnosno drugog cijepljenja djece (prvo u dobi od godinu dana, drugo u dobi od pet godina) protiv malih boginja, zaušnjaka i rubeole.

Podsjetimo, da bi cijepljenje bilo uspješno 95 posto populacije mora biti cijepljeno (godinu dana od uvođenja obaveznog cjepiva, 97 posto rumunjske populacije bilo je cijepljeno prvim, a 96 posto drugim cjepivom). No, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (eng. WHO) stopa pokrivenosti populacije prvim cjepivom pala je u posljednjih 10 godina za 11 posto (dakle na 86 posto populacije), a drugim za čak 29 posto (dakle samo 67 posto populacije). To znači da postoji tendencija pada stope vakcinacije i da su samim tim cijepljenja puno manje uspješna, odnosno da je, sada realiziran, rizik od pojave epidemije sve veći. Sve ovo događa se usprkos činjenici da su ova cjepiva besplatna za korisnike.

Mnogi za pad stope imunizacije populacije krive pokrete protiv cijepljenja, no prema istraživanju Centra za praćenje i kontrolu prenosivih bolesti u Rumunjskoj koji je popratio više od 15.000 djece u dobi od 18 mjeseci, uzrok padu stope imunizacije populacije nisu ovi skeptici već propusti sustava. Tako je od 3.690 djece (gotovo jedna četvrtina) koja nisu bila cijepljena oba puta samo 9 posto imalo roditelje koji su protiv cijepljenja, otprilike toliko, tek nešto više, bilo je djece koja se u trenu kada su pozvani na cijepljenje nisu nalazila u zemlji, dok je 13,6 posto djece ostalo necijepljeno zbog zdravstvenih razloga. Najveću skupinu necijepljenih, njih 42 posto, tvore djeca “koja se jednostavno nisu pojavila”.

Uzrok: diskriminacija

A većina te djece su romskog podrijetla. Na primjer, u selu Zizin, 20 km udaljenom od grada Brašova, gotovo polovina romske djece rođena u posljednjih nekoliko godina nije cijepljena. Mnogo ljudi koji su uključeni u ovu priču slaže se da velik dio problema leži u činjenici da vlasti ne uspijevaju sustavom zdravstvene zaštite obuhvatiti marginalizirane zajednice, a primarno romsku manjinu. Prema podacima UNICEF-ovog istraživanja iz 2012. godine, čak 45 posto romske djece nije primilo sva cjepiva iz nacionalnog programa imunizacije. Dio zbog toga što nije ni registriran u sustavu zdravstvene zaštite, drugi dio zbog toga što dio godine provode u Italiji, odnosno “vode nomadski način života”.

Dok liječnici krive loše upravljanje cjepivima, kasne pozive na cijepljenje i druge birokratske “brljotine”, Eduard Pterescu, koordinator Dječjeg fonda UN-a za BIRN ističe kako “program imunizacije ne može biti bolji od zdravstvenog sistema koji ga provodi”. U Rumunjskoj primjerice, čak ni svi zdravstveni radnici nisu cijepljeni protiv ovih virusa, i kao takvi su i sami mogući prenosioci.

Kao dio problema navodi se i diskriminacija zdravstvenog osoblja prema Romima (npr. “pogrdan jezik”, segregaciju, ograničavanje fizičkog kontakta…) radi čega Romi nešto manje uopće traže medicinsku zaštitu. Stoga ne čude podaci da je posljednja epidemija počela baš u romskoj zajednici u blizini sela Reteg na sjeveru zemlje. Kad je epidemija odnijela 10 žrtava, Ministarstvo zdravlja počelo je pozivati ljude da cijepe djecu, međutim, ispostavilo se da u zemlji postoji nedovoljan broj cjepiva i da zdravstveni sustav jednostavno nema dovoljno velik proračun da opskrbi zemlju dovoljnim brojem doza za cjelokupni program imunizacije zemlje. Tako se pokazalo da ukupno čak 224.000 djece nije bilo cijepljeno.

Uzrok: sužavanje javnog sektora

U međuvremenu je, do pisanja ovog teksta, povećan broj potrebnih cjepiva, a tome je osim smjene pokojeg ministra (zbog katastrofalnog odgovora sustava na tragediju u klubu Collective) pridonijela i činjenica da se epidemija nastala u Rumunjskoj proširila u Mađarsku, Srbiju, Austriju (stopa cijepljenosti populacije iznosi svega 67 posto!), Češku, Francusku, Njemačku, Irsku, Italiju, Španjolsku, Britaniju i Belgiju. Uzročnici epidemije promatraju se s obzirom na soj virusa, rumunjski je B3 dok je primjerice talijanski soj D4. No, ovo ne znači da Europa bilježi rizik epidemije samo od soja B3. Neovisno o njemu, i u drugim zemljama, npr. u Italiji (stopa cijepljenosti populacije 87 posto), pojavljivale su se epidemije malih boginja uzrokovane istim uzrocima (sužavanjem javnog zdravstvenog sektora radi privatizacija pojedinih aspekata), ali različitim sojem virusa. Primjerice, stopa cijepljenih zdravstvenih radnika u Italiji iznosi svega 38 posto! Ne čudi stoga što je u toj zemlji bilo čak 5000 oboljelih od malih boginja, i to među odraslima također, kao ni da je talijanska epidemija zaobišla romsku populaciju.

Djelomičnost zaključka reportaže koju ovdje prenosimo, a na koji smo se referirali na početku teksta, svodi se na zanemarivanje neoliberalne politike koja je u zdravstvenom sustavu provela mjere štednje kao i djelomične ili potpune privatizacije pojedinih sektora. Npr. u kontekstu Hrvatske rizik nosi činjenica da smo izgubili imunološki zavod koji je mogao proizvoditi jeftinija cjepiva od uvoznih. U kontekstu Rumunjske, tragedija u klubu Collective, pokazala je da je broj superbakterija u rumunjskim bolnicama “tek vrh sante leda,” te da su autsorsane privatne službe za čišćenje bolnica koristile razrijeđene dezinficijense radi “uštede”, zatim da u Bukureštu u posljednjih 30 godina nije izgrađena nijedna bolnica, te da su radni uvjeti u ovom sektoru općenito tako loši da zdravstveni radnici masovno emigriraju iz zemlje. Nakon svega, zaključak da je za punu primjenu nacionalnog sustava imunizacije potrebno prije svega usmjeriti u sustav dovoljnu količinu javnih sredstava, a to pak, neoliberalne politike nisu dopuštale, sve dok se nije pokazalo da je rumunjski soj malih boginja B3 uzrokovao mini epidemije u Belgiji i Francuskoj…