Protekli je medijski tjedan u Hrvatskoj presudno obilježila jedna tema: novopokrenuti blog Ivice Todorića. Danas je sve trebalo kulminirati objavom revizije Agrokorovih poslovnih knjiga, no objava je gotovo u posljednji tren odgođena. Prema službenim informacijama, deadline je pomaknut zbog preobimnog materijala, a novi rok je kraj idućeg tjedna. Neslužbene informacije koje kolaju kuloarima signaliziraju da je došlo do natezanja između izvanredne uprave Agrokora i angažiranje američke revizorske kuće PriceWaterhouseCoupers oko interpretacije dobivenih rezultata.
Navodno, američki revizori odbijaju potpisati izvještaj jer interpretacija koju nameće uprava dopušta prevelik upliv političkog konteksta. O čemu se točno radi, naravno, možemo samo nagađati. Ali možemo zabilježiti promjenu političkog konteksta u slučaju Agrokor otkad je Todorić započeo zasipati medijski prostor svojim objavama. Točnije, možemo bez previše ustezanja utvrditi da se taj kontekst u proteklih pola godine mahom sastojao od nagađanja.
Spašavanje jednog čovjeka
Na motive koji su ponukali Ivicu Todorića na otvaranje bloga ne treba trošiti previše vremena. Dovoljno je bilo saslušati čak i tzv. komunikacijske i PR stručnjake, opterećene u zadnje vrijeme pojavom tzv. lažnih influencera, pa da uvidimo da je posrijedi očajnički potez, pokušaj da se utječe na senzibilitet javnosti i institucija prije završnog obračuna. Todorićev napor da se etablira kao influencer vjerojatno neće imati značajnih posljedica za pravni i ekonomski epilog priče oko Agrokora, ali je elegantno razotkrio svu političku i komentatorsku analitičku mizeriju koja ju je pratila.
Podsjetimo, kad je afera buknula i vlada odgovorila tzv. Lex Agrokorom, kritičke reakcije su bile unisone: sve to radite da biste spasili jednog čovjeka – Ivicu Todorića! Ili u drugoj varijanti: zakon je pisan u interesu jednog čovjeka, a protiv interesa naroda! Nema tko se nije priključio zboru; od glavnih liberalnih tabloida poput Indexa preko samoprozvane ljevice i uglednih analitičara do Mostovih pučkih tribuna. Svi su oni bili taoci gotovo pa jedine interpretativne sheme koja diktira razumijevanje politike i ekonomije u ovoj zemlji: netko je potplatio/ucijenio njega da usmjeri društveni proces u njegovu korist. Mora biti tako nešto. Ili kako glasi naziv glavne rubrike na jednom štreberskom tabloidu: politika&kriminal.
Banalnost korupcije
Nitko da se zapita, a zašto bi Vlada, makar i HDZ-ova, spašavala propalog kapitalista? Ili što to točno znači: spašavanje interesa jednog čovjeka u kontekstu možebitne propasti najveće kompanije u državi? Kao da širi ekonomski procesi, prinude i diktati ne djeluju na rad vlade, nego ona samo funkcionira na banalnom podmićivanju. Kao što ni eventualna kaznena djela koja je bivša uprava počinila lažiranjem poslovnih knjiga nisu razlog propasti kompanije, već reakcija na prepoznati pad koji je dijelom učinak loših poslovnih odluka, ali i, pogotovo, djelovanja snažnije konkurencije.
Taj nagon da se svaka političko-ekonomska situacija mora objasniti banalnom korupcijom predstavlja jednu od najustrajnijih prepreka naprednijem i suvislijem političkom angažmanu. Pored toga, upravo samoj vlasti i predstavnicima kapitala omogućava da donosi štetne zakone bez velike pompe jer su svi usmjereni na skandale. Sačekajte samo novi zakon o radu. A do tada, treba zahvaliti Todoriću na blogerskom doprinosu. Ne zbog trećerazrednog pokušaja razotkrivanja zavjere vlade i određenih grupacija u namjeri da preuzmu Agrokor, već zbog razotkrivanja mizernog analitičkog dometa kritičara, kolumnista i političara koji su cijeli proces predstavljali kao zavjeru Todorića i HDZ-a.