“Bez promjene izbornog zakona […] Bosna i Hercegovina više nije moguća”. Tim je apokaliptičnim riječima Božo Ljubić – bivši predsjednik oba bosanskohercegovačka HDZ-a, a trenutno “nezavisni političar” u sklopu front-organizacije neslužbene Partije bh. Hrvata – opisao aktualnu mini-krizu u institucijama ove države. S obzirom da je kriza u institucijama više konstanta nego iznimka, čini se kao da više nema dovoljno prijetećih fraza kojima bi političari mogli plašiti svoje kolege i sugrađane (kao i međunarodne faktore) te time progurati vlastite koncepcije “reforme”. Tako ni ovaj konkretni problem nije ni po čemu nov, već se vuče manje-više od samog kraja rata i uspostave “dejtonskog sustava” prije nešto više od dvadeset godina.
Radi se dakako o načinu na koji se biraju predstavnici najmanje od triju etničkih skupina u BiH, a koji su u kompleksnoj poslijeratnoj organizaciji države ostali “kratkih rukava”, odnosno bez “svog entiteta”. Sažeto rečeno, postojeći sustav omogućuje pripadnicima najbrojnijeg naroda da “prevare” sustav i tako de facto odaberu predstavnike najmanjem narodu, što su pojedine stranke u prošlosti već obilato koristile. Iako su mnogi ovaj manevar ispravno prepoznali kao vrlo nedemokratski, još se nitko nije dosjetio sustava koji bi efikasno onemogućio nekome da na samom biračkom mjestu instantno postane Hrvat. Barem do nedavno: Ljubićeva prijetnja odnosi se upravo na promjenu izbornog zakona koju je HDZ BiH neuspješno predložio svojim koalicijskim partnerima iz Stranke demokratske akcije.
Njihov prijedlog se u osnovi sastoji od onemogućavanja glasovanja za hrvatske predstavnike u područjima gdje živi manje Hrvata. Time se ograničava utjecaj nehrvatskih birača, ali i sasvim oduzima mogućnosti glasovanja Hrvatima koji žive u tim “manjinskim” područjima. Sve u svemu, prijedlog zapravo dramatično pogoršava izborne diskriminacije zbog kojeg je BiH već prije sedam i pol godina osuđena pred Europskim sudom za ljudska prava (slučaj Sejdić-Finci). Prigovori SDA, baš kao i prijedlog HDZ-a, imaju doduše malo veze s pokušajima jačanja prava glasa ili demokratskih instrumenata. Radi se u osnovi o kombinatorici uoči izbora sljedeće godine koji bi jednoj ili drugoj stranci donijeli snažniju kontrolu nad područjima koja su im pripala u dejtonskoj podjeli.
S obzirom na kratke rokove, čini se izvjesnim da će i ovaj prijedlog ostati jedno od nerazriješenih institucionalnih pitanja koji BiH već 20 godine čine “nemogućom”, ali i neizbježnom. Predstavnici etničkih grupa su doduše do sad imali najmanje razloga da budu nezadovoljni zbog toga.