Baš kada se činilo da je vlada Hrvatske demokratske zajednice i Mosta nezavisnih lista ušla u svoju stabilnu fazu, u kojoj može provoditi svoje programe bez ozbiljne opasnosti od oporbe – trenutno po popularnosti u slobodnom padu – na horizontu se pojavljuju novi problemi. Oni su vjerojatno povezani sa skorim lokalnim izborima na kojima će ovi koalicijski partneri u većini općina i gradova nastupiti kao žestoki rivali. U toj situaciji, samozvani “korektor” hrvatske politike (Most) osjeća potrebu da se ponovno diferencira od stranke u čiju je sjenu u velikoj mjeri zapao od kada su zajedno formirali vladu. Područje na kojem su to odlučili učiniti donekle je neobično, jer je do sada bilo monopol desne, poražene frakcije HDZ-a.
Proteklih dana Most naime najavljuje da će predložiti zakon o “otvaranju komunističkih arhiva” što bi tobože trebalo doprinijeti “većoj transparentnosti”. Spajajući svoje tehnokratske floskule s antikomunističkim žarom, kao da su nastojali preduhitriti svoje koalicijske partnere. Pitanje “komunističkih arhiva” dosad su uglavnom potezali eksponenti HDZ-ove ultradesnice u pokušaju da kompromitiraju Socijaldemokratsku partiju, formalnu sljednicu Saveza komunista Hrvatske. To se uglavnom svodilo na slabo artikulirane insinuacije da SDP još uvijek drži “zatvorenima” dio kompromitirajućih dokumenata. Socijaldemokrati s druge strane tvrde kako su dokumenti SKH odavno pohranjeni u Državnom arhivu i do sada nitko nije demantirao tu tvrdnju.
Tajni arhivi i javne osude
Dapače, u SDP-u ponavljaju da su oni svakako za analiziranje tih dokumenata koji mogu kompromitirati samo članove HDZ-a koji su ranih 1990-ih prebjegli u novu vladajuću stranku. Nije nemoguće da na isto računaju i u Mostu, a HDZ-ov odgovor za sad je jedino najava paralelnog prijedloga novog “zakona o arhivima”. No aktualni prijedlog Mosta ima jedan problem. Naime, prema standardnim arhivističkim pravilima i zakonskim propisima, dokumenti su u pravilu “zatvoreni” na barem 30 godina, prije svega kako bi se zaštitila privatnost pojedinaca. Ta zabrana će za dio podataka dakle isteći za tri godine, ali će tada biti prekasno da se na temelju njih rade političke kampanje. Ipak donekle svjesni zakonskih ograničenja, predlažu da se arhivi otvore, ali istodobno zaštite osobni podaci.
Tko će i kako raditi selekciju tih arhiva za objavu u slučaju donošenja ovako zbunjujućeg zakona i hoće li proces uređivanja dokumenata trajati manje od tri godine vrlo je neizvjesno. Još je neizvjesnije kakve to točno “tajne podatke” čuvaju arhivi SKH (1987.-1990.). Jer “komunistički dosjei” su upečatljiva floskula koja namjerno ignorira da se dokumenti različitih institucija (kao što su npr. tajne službe ili Partija) arhiviraju zasebno. Zabuna oko dokumenata mogla bi barem dijelom proizlaziti iz činjenice da je glavni Mostov savjetnik u ovom predmetu izvjesni Roman Leljak, aktualna zvijezda hrvatske desnice, a inače osuđeni prevarant, historiografski šarlatan i avanturist koji je kompromitiran čak i među svojim ideološkim istomišljenicima u Sloveniji iz koje je porijeklom.
Kako javljaju mediji, Leljak je jučer primljen u zgradi Sabora, na poziv predsjednika tog visokog doma, Mostovog lidera Bože Petrova, gdje su s njim razgovarali uvaženi zastupnici. S obzirom na to tko im je savjetnik, čini se da bi u Mostu umjesto zapisnika sastanaka SKH iz 1988. prije trebali čitati javne presude za kriminal na slovenskim sudovima, koji su njihovog “stručnjaka za transparentnost” 2008. osudili na sedam godina zatvora zbog krađe gotovo milijun eura od 448 svojih sugrađana.