društvo
vijest

Medijski sekundanti terorizma

Foto: AFP / Tobias Schwarz

Europska medijska panika koja traje već nekoliko dana, nakon više krvavih terorističkih napada, vjerojatno je povod za veliko zadovoljstvo medijskih stručnjaka samozvane “Islamske države” (ISIL). Naime, kako nas već godinama informiraju njihova “teorijska glasila”, jedan od osnovnih ciljeva te organizacije je stvaranje uvjeta za “rat civilizacija”, odnosno širenje uvjerenja među muslimanima da su im svi nemuslimani neprijatelji, kao i među nemuslimanima da su neizbježno uvijek u ratu s muslimanima. To je bez sumnje glavni razlog zašto ova teroristička grupa za svoje ciljeve u pravilu bira vrlo simbolička mjesta, poput turističkog Pariza ili Nice, ili pak – kao pred koji dan – božićnog sajma u Berlinu. Kao što je već pred nekoliko godina precizno detektirano, njihovi su PR stručnjaci velikim dijelom odrasli i obrazovani na Zapadu, i svakako bolje poznaju Europu i Europljane nego Bliski istok.

ISIL radosno preuzima odgovornost za svaki nasilni događaj koji se pojavljuje u medijima, čak i kad se naknadno dokaže da s njim nema nikakve veze, jer – svaka reklama je dobrodošla. Osobito se u “reklamnim” akcijama ističu kada najlošije stoje na sirijsko-iračkoj fronti, kao što je sada slučaj. Nije nimalo slučajno da su u nedjelju izazvali talačku krizu baš u jordanskom Karnaku, inače poznatom po velikom dvorcu iz Križarskih ratova. Za taj smo događaj saznali ponajprije stoga što je, kako su izvijestili svi mediji, među brojnim žrtvama i “jedna Kanađanka”. Kada je sljedeći dan u sasvim nepovezanim incidentima došlo do ubojstva ruskog ambasadora u Turskoj, pucnjave u Zürichu i terorističkog napada kamionom u Berlinu, ISIL se ponovno vratio na naslovnice svih svjetskih medija i zapisao još jednu propagandnu pobjedu. No za nju nisu sami “zaslužni”.

Rat na pogrešnoj strani

Spomenuti medijski “niz terorističkih napada” brzo je razbijen kada se ispostavilo da pucnjava u Zürichu i nije toliko interesantna. Policija je naime definitivno utvrdila da počinitelj nije ni izbjeglica ni islamist, pa čak ni musliman. Muslimani su doduše igrali istaknutu ulogu u ovom incidentu, ali “samo” kao žrtve (trojica muškaraca upucana su kad su se molila u islamskom centru), pa je policija elegantno zaključila kako “nije riječ o terorizmu”. Berlinski slučaj, s druge strane, jasno pokazuje elemente napada kakve su i do sad pripremale vehabijske džihadističke grupe, iako ništa još nije definitivno potvrđeno. Ovdje je međutim puno više konfuzije izazvalo pitanje identiteta počinitelja. Kako je policija bila razmjerno šutljiva – jer je istraga tek započela – glavnu ulogu ponovno su preuzeli mediji ponudivši spremne, pa makar i sasvim lažne odgovore.

Prema “presudi” medija, počinitelj je “azilant” koji je nedavno došao u Njemačku krivnjom “samoubilačke” politike Angele Merkel, koja prima izbjeglice na veliku štetu Nijemaca. Uhvaćen je pak zaslugom hrabrog Nijemca, svjedoka događaja koji je, unatoč opasnosti, neumorno slijedio terorista preko dva kilometra kako bi ga savladao i predao policiji. Uz tabloide spremne u borbi za “klikove” plasirati neprovjerenu priču, priliku su odlučili iskoristiti i pojedini političari željni uloviti nešto popularnosti na kritici Angele Merkel i rastućoj ksenofobiji. Tako je kancelarkin stranački drug i ministar unutrašnjih poslova Saarlanda Klaus Bouillon smjesta proglasio kako je Njemačka u “ratnom stanju”. No u priči se naknadno pojavio problem: s obzirom da je policija istragom utvrdila da uhićeni nije mogao biti počinitelj, čini se vjerojatnijim da je spomenuti njemački junak naprosto napao prvog muslimana kojeg je vidio i proglasio ga krivcem. Takvo se “herojstvo” ranije jednostavno nazivalo – linčom.

Sve to naravno ne znači da prijetnja ISIL-a nije velika i ozbiljna ili da njihovi zločini nisu monstruozni. No strateški cilj te terorističke grupe nije ući u konvencionalni rat s Njemačkom, već izazvati dojam “rata civilizacija” i jačati islamofobiju na Zapadu. U tome su uostalom puno uspješniji nego u ratovima, a zapadni im političari i mediji neumorno i neobjašnjivo pomažu. Ili, da stvari malo zaoštrimo, ako je ministar Bouillon doista u ratu, čini se da je na pogrešnoj strani.