Prvi krug bugarskih predsjedničkih izbora održan ove nedjelje donio je malo iznenađenje. Naime, unatoč uvjerljivoj parlamentarnoj većini desnice predvođene strankom premijera Bojka Borisova, Građanima za europski razvoj Bugarske (GERB), njihova kandidatkinja za za predsjednicu Republike, Cecka Cačeva, osvojila je tek 22% glasova i sada zaostaje za Rumenom Radevim. Ovaj general avijacije zapravo je nezavisni kandidat s potporom opozicijske Socijalističke stranke (BSP), čiji je rejting toliko nizak da se nije usudila kandidirati nekog od svojih istaknutih političara. Rezultat od 26% za Radeva u prvom krugu tako bi mogao najaviti povratak BSP-a koji je na prošlim parlamentarnim izborima dobio svega 15% glasova.
No za vladajuće ništa još nije izgubljeno. Pred drugi krug oba će kandidata morati prikupiti puno više glasova (zajedno su osvojili manje od 50%) što znači da će morati privući birače ostalih kandidata. Među njima je i 5,5 posto onih koji su u prvom krugu zaokružili opciju “nitko od navedenih” unatoč bogatoj ponudi od čak dvadeset i jednog kandidata. U igri je puno više od predsjedničke pozicije jer je Borisov obećao da će podnijeti ostavku ako Cačeva ne pobijedi. Stoga je kandidatkinja desnice odmah nakon prvog kruga zaoštrila retoriku najavljujući da će “demokracija biti ugrožena ako pobijedi crveni general”. Njezin poziv biračima da biraju između “povratka mračnih vremena ideoloških laži” i “dostojanstvenog ostanka među slobodnim europskim nacijama” usmjeren je primarno prema simpatizerima ekstremne desnice i “proeuropskim” liberalima.
Naime, različite opcije bugarskih ultranacionalista ovoga su puta na izbore izašle ujedinjene i osvojile visokih 15% glasova. No njihova potpora Cačevoj u drugom krugu je i više nego upitna. Slično je i s liberalima koji su se po ovom pitanju podijelili. Jedan od razloga tome je i činjenica da je Radev puno veći nacionalist i podržavatelj “euroatlantskih integracija” nego što to GERB želi prikazati. Dok nacionalistički i liberalni mediji panično upozoravaju kako je ovo prvi put da su socijalisti dobili Sofiju i druge velike gradove, ruski su režimski mediji s rezignacijom konstatirali kako je Bugarska već imala socijalističke predsjednike koji u općoj političkoj orijentaciji nisu promijenili ništa.