Izborni trendovi u Makedoniji u stopu prate slične razvoje u drugim europskim zemljama, naime male novoformirane stranke mogle bi u konačnici odlučivati o izbornom pobjedniku. Ankete pokazuju porast podrške novoformiranim (albanskim) strankama, posebno među etničkim Albancima, u toj mjeri da bi one mogle utjecat na konačan rezultat izvanrednih parlamentarnih izbora zakazanih za 11 decembra.
Novoformirane albanske stranke podijeljene su u dva bloka, piše BIRN, a podrška im raste jer se programi koje su ponudili znatno razlikuju od onih DUI-a i DPA. Iako je DUI (u koaliciji s VMRO-DPMNE od 2008. godine) i dalje najpopularnija albanska stranka, s podrškom glasača od 13,4 posto, pojavila se nova “anti-sistemska” stranka Besa koja se ozbiljno približava DUI-u s podrškom glasača od 10,2 posto. Druga novoosnovana stranke je DPA – Pokret za reforme koja je nastala kao reakcija na stariju DPA, no ima podršku tek 1,3 posto glasača. Sve opcije su i dalje na stolu, jer prema istim anketama čak 55 posto Albanaca još nije odlučilo za koga će glasati na ovim izborima. Ova etnička skupina čini četvrtinu makedonske populacije.
Račune uobičajenim igračima na makedonskim izborima mrsi i mala neparlamentarna albanska Uniti stranka koja je uložila prigovor Ustavnom sudu na izrazito neuravnoteženu veličinu izbornih jedinica, što bi smatra Uniti, moglo ugroziti rezultate izbora. Prema njihovom mišljenju, 6. izborna jedinica koja pokriva sjeveroistok Makedonije napravljena je tako da ju mahom sačinjavaju etnički Albanci, što izbore čini nepoštenima i krši članak 22. Ustava koji garantira jednakost svih glasača na izborima, a što se postiglo zbijanjem većine albanskih glasača u jednu izbornu jedinicu. Na ovo je ranije već upozoravala i Izborna komisija kazavši da 6. izborna jedinica ima više od 5 posto više glasača od ostalih jedinica, što nije dozvoljeno. Pravni stručnjaci upozoravaju da se radi o staroj i dobropoznatoj prijetnji poštenosti izbora, ali da najveće parlamentarne opcije dosad nisu riješile ovaj problem.
Pokušaji predizbornih preslagivanja
DPA je prva počela upozoravati na ovaj problem, da bi nakon sastanka sa američkim ambasadorom Jessom Bailyem odustali od zahtjeva jer ne žele ugrožavati izbore. Analitičari ostavljaju otvorenom mogućnost da Uniti sada djeluje u dogovoru s DPA. Neizvjesnost izbora stvara anksioznost najvećim parlamentarnim opcijama, nakon dvije godine mukotrpne institucionalne krize, nitko ne može predvidjeti rezultate izbora. Ni konzervativni VMRO-DPMNE ni socijal-demokratski SDSM.
VMRO-DPMNE međutim ne miruje, već obasipa manje centar-desne stranke (VMRO – Narodna i MORO – Radnička stranka) bajkovitim koalicijskim ponudama. Kako piše BIRN velikodušno je nudio “ministarske i druge primamljive pozicije” članovima ovih stranaka. VMRO – Narodna kasnije je zanijekao da su pristigle takve ponude te najavio izvjesno skoro pridruživanje “Koaliciji za pravdu i promjenu” koja se trenutno sastoji od 4 manje centar-desne stranke: FRODEM koju predvodi disident vladajuće VMRO-DPMNEa Jove Kekenovski, Ujedinjeni za Makedoniju – OM koju vodi bivši VMRO-DPMNE-ov ministar policije Ljube Boskoski, MORO – Radnička stranka i Demokratski savez – DS kojeg vodi Pavle Trajanov, također bivši član VMRO-DPMNE-a.
Trajanov je kazao za tv Telma kako VMRO-DPMNE pokušava raskinuti ovaj savez pridobivanjem MORO-a na svoju stranu i obećavanjem podjele ministarskih pozicija “pola-pola” što je izrazito malo vjerojatno. Zbog nepredvidivih ishoda izbora, najjače parlamentarne snage ne bi imale ništa protiv još jedne odgode, no pritisci javnosti i međunarodnih “facilitatora” ipak su presnažni da bi se dozvolila još jedna, treća runda predizbornih muka.