Studija koju je proveo bugarski Centar za istraživanje demokracije (Centre for the Study of Democracy, CSD) pokazala je kako postotak zaposlenih u sivoj ekonomiji na Balkanu varira od 1/5 ukupno zaposlenih u Hrvatskoj i Makedoniji do 4/5 na Kosovu. Ovi podaci odgovaraju globalnom kontekstu u kojem, prema postojećim podacima, navodi CSD, dvije trećine poduzetnika diljem svijeta posao započinju prikrivanjem svojih ekonomskih aktivnosti, koje formaliziraju tek kad im se “poklope okolnosti”.
Kako s predstavljanja studije izvještava Bugarska novinska agencija BTA 17,5 zaposlenih Bugara radi u sivoj ekonomiji. Manji dio njih radi potpuno na crno, bez ikakve dokumentacije, tek između 1 do 2 posto, dok je ostatak prijavljen na jedan iznos, obično minimalac, pri čemu ostatak plaće prima “u kuverti”, što su sredstva koja državi ostaju nevidljiva, odnosno poduzetnici na njih ne plaćaju davanja čime vrše prevaru i nad državom i nad radnicima. Ovaj oblik prikrivanja radnih odnosa posebno je teško locirati, identificirati i sankcionirati, pokazuje studija.
No, posebno je zanimljiva činjenica da studija odgovornost za raširenost sive ekonomije pronalazi u psihologiji radnika, umjesto u eklatantnom kršenju zakona poduzetnika. U ukidanju financijskih policija i disfunkcionalnim inspekcijama rada, a kao uzrok raširenosti sive ekonomije navodi se nedostatak povjerenja u institucije, umjesto u politikama koje favoriziraju poduzetničko kršenje zakona nad zaštitom ekonomskih i socijalnih prava radnika. Studija je pokazala i “osjećaj” radničke klase da upravo oni podnose najveće porezne terete te “nisku svijest” javnosti o povezanosti poreznih davanja i javnih usluga poput zdravstva, školstva i prometa. Kao rješenje ovog posljednjeg problema, britanski i balkanski znanstvenici, predlažu javnu kampanju za podizanje svijesti građana o povezanosti poreznih davanja i javnih usluga. Čak i ovako banalna kampanja, adekvatno provedena, mogla bi rezultirati većom potporom javnom sektoru, no čak i to, predstavljalo bi značajan zaokret u ideologiji toleriranja poduzetničkih kršenja radničkih prava.