Premda je hrvatski javni prostor već godinama kontaminiran histerijom o uhljebima i parazitima na javnim sredstvima kao ključnoj prepreci ekonomskom oporavku, ishod postizbornih kalkulacija donio je u cijelu priču novi kriterij, i to upravo onaj koji se navodno nastojao sustavno izbjeći – “ideološki”. Inauguriran u prvom redu potezima i opservacijama ministra kulture, ideološki se kriterij nametnuo kao najadekvatniji u politici rezova i štednje. MOST-ovim fantazijama usprkos, stručna aura koja bi pratila fiskalnu konsolidaciju jednostavno ne funkcionira. Ne zato što bi ju pojedini akteri kočili povratkom u devedesete ili četrdesete, već jer bi “pošteno” rezanje svima stranačku politiku učinilo potpuno irelevantnom.
Prelijevanje “vrijednosnih” pitanja u proračunsku aritmetiku jedini je preostali resurs insceniranja političke dinamike u sasvim skučenom ekonomskom prostoru. Najbolju ilustraciju skučenosti predstavljao je prvi potez instaliranog, tada još samo mandatara, premijera Tihomira Oreškovića: konzultacije s kreditorima. No, sveprožimajuća “moralna ekonomija” proračunske redistribucije sasvim je iz vizure otklonila pitanja (ne)jednakosti iz same ekonomije o kojoj taj proračun u krajnjoj liniji i ovisi. Ne samo da su se MOST-u iza leđa u “polje neutralne ekspertize” prošuljale tzv. ideološke teme, već je cijelo političko polje strukturno slijepo za samu ekonomiju i odnose moći koji ju diktiraju.
Klasna polarizacija
Osvježenje u tom smislu dolazi iz pomalo neočekivanog izvora. U ovomjesečnom izdanju redovne publikacije Hrvatske narodne banke (HNB) naziva Financijska stabilnost objavljeni su podaci koji su donekle začudili i same autore. Publikacija se, kako i sam naziv sugerira, na mjesečnoj razini bavi raznim ekonomskim i društvenim faktorima koji utječu na stabilnost hrvatskog financijskog sustava. Ovaj put su pažnju posvetili još jednom pokazatelju i rezultati su vrlo indikativni. Naime, analitičari HNB-a analizirali su koncentraciju depozita u hrvatskim bankama, odnosno strukturu štednje. Iako je njihov cilj prvenstveno bio otkriti stupanj rizika koji eventualna povećana koncentracija donosi za banke, rezultati su prilično nadišli inicijalni zadatak, kako i sami implicitno priznaju.
Analiza strukture depozita u bankama daje sljedeće rezultate: 20% štediša drži na svojim računima čak 94% ukupne štednje. Preračunato u Ginijev koeficijent mjerenja koncentracije raspon se kreće od 0.73 do 0.89, ovisno radi li se samo o oročenoj štednji ili svim depozitima, što predstavlja ekstremnu nejednakost ukoliko znamo da je raspon koeficijenta od 0 do 1. Potrebno je istaknuti da je analiza učinjena za prvi kvartal 2014. godine, ali kao što se ističe u publikaciji, koncentracija depozita nije baš lako promjenjiva kategorija, tako da rezultati vrijede i danas. Pritom se radi o 150.000 klijenata čiji su oročeni štedni ulozi u prosjeku nešto viši od milijun kuna, dok je primjerice broj građana s blokiranim računima otprilike dvostruko veći.
S uvidom u izrazitu društvenu nejednakost kakvu nam pružaju podaci HNB-a postaje razvidnim koliko groteskne političke dimenzije je zadobila “ideološka bitka” oko proračuna i koliko je naprosto bestidno tretirati npr. tri milijuna kuna javnog novca za neprofitne medije kao presudno pitanje nejednakosti. Neminovan korak u diskvalifikaciji trenutne nacionalističko-fiskalne ofenzive predstavlja politička artikulacija ekonomskih nejednakosti. Tek u tom momentu nadaju se potencijali za uspostavu lijeve hegemonije koju desnica neprestano promašeno proziva.