Predsjednica Kosova Atifete Jahjaga, kojoj uskoro ističe mandat, pokušala je organizirati sastanak svih parlamentarnih političkih stranaka kako bi se razriješila kriza uzrokovana blokadom rada parlamenta od strane opozicije. Proteste unutar parlamenta, koji su uključivali i prekidanje sjednica bacanjem suzavca u sali, pratila su masovna okupljanja na ulicama, koja su nerijetko završavala nasilnim napadima policije na prosvjednike. Predmet spora formalno su (kako ocjenjuje opozicija) nepovoljni ugovori koje je aktualna vlada, koju čine dvije najveće stranke, potpisala sa Srbijom i Crnom Gorom uz potporu međunarodne zajednice, no kao katalizator velikog nezadovoljstva služilo je i katastrofalno socijalno stanje u zemlji i visoka percepcija korupcije unutar vlade.
Iako se predsjednica organiziranjem sastanka nastojala nametnuti kao neutralna instanca, njezina funkcija kao formalno nestranačke dužnosnice u velikoj mjeri ovisi o potpori vladajućih stranaka. Naime, kosovski se predsjednik ili predsjednica biraju u parlamentu, pri čemu je izbor Jahjage 2011. godine posljedica sugestija američke ambasade radi razrješenja spora između članica tadašnje vladajuće koalicije. Ne čudi stoga što je opozicija uglavnom odbila sudjelovati na ovom sastanku, navodeći kako on ne može riješiti problem. Sastanku su se međutim “u svojstvu promatrača” odazvali lokalni predstavnici Europske unije i Sjedinjenih Država, koji i bez parlamentarnog statusa funkcioniraju kao ključni akteri kosovskog političkog procesa.
Pomalo iznenađujuće, na sastanku je također bila i jedna od stranaka trojne opozicijske koalicije, Savez za budućnost Kosova bivšeg premijera Ramusha Haradinaja. Iako u izjavama nakon sastanka predstavnici dviju vladajućih stranaka nisu priznali neuspjeh, očito je kako nikakav dogovor nije postignut, čak ni nakon što su Haradinajevoj stranci nuđeni položaji u komisijama odgovornim za sporne sporazume. Opozicija je očito zaključila da bi od sudjelovanja u procesu mogla samo izgubiti jer svoju popularnost u velikoj mjeri duguje antisistemskom raspoloženju na ulicama. No ono bi se vrlo lako moglo okrenuti protiv nje čak i u slučaju njezine pobjede na eventualnim izvanrednim izborima.
Naime, unatoč oštroj retorici, opozicija baš kao ni međunarodna zajednica i aktualna vlast, ne nudi uvjerljiva rješenja prave krize na Kosovu, odnosno dubokih socijalnih problema samo djelomično ilustriranih službenom stopom nezaposlenosti od 40%.