S današnjim danom službeno je započela nova faza pomorske vojne operacije Europske unije u Sredozemlju. Akcija pod imenom EU Navfor Med najavljena je još u aprilu ove godine, nakon potapanja nekoliko tisuća izbjeglica u slučaju koji je (za razliku od mnogih sličnih) svojevremeno zadobio veliku medijsku pažnju. Od juna traje prva, pripremna faza akcije, koja je uključivala analizu podataka i planiranje. Prema izjavama Visoke povjerenice EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Federice Mogherini, konačni cilj akcije je “demontiranje mreže krijumčara ljudi”.
Najava rat krijumčarima najkonkretnija je posljedica višemjesečne polemike o tragedijama prilikom prelaska Sredozemnog mora, osobito brodova iz Libije u kojoj od građanskog rata ne postoji stabilna struktura vlasti, pa je postala ključna točka migrantske trase iz Afrike pod kontrolom oružanih skupina. Kako bi eliminirala utjecaj tih skupina, EU će do kraja mjeseca u međunarodne vode blizu Libije poslati najmanje devet brodova, uključujući talijanski nosač aviona, nekoliko britanskih fregata te ratne brodove španjolske, njemačke, belgijske i drugih mornarica.
Veliki izazovi
Preko 1300 pripadnika mornarice trebalo bi sudjelovati, a dio njih već vrši vježbe koje uključuju simulacije napada na europsku flotu. S obzirom na se transport iz Libije u Europu uglavnom izvodi u starim ribarskim čamcima (nerijetko i gumenim), ostaje nejasno koji napad očekuje flota koja uključuje i nosač aviona. Stvar je tim čudnija utoliko što je pomorska operacija formalno nazvana akcijom “spašavanja” izbjeglica. Kako bilo, flota koja se sprema na veliku konvencionalnu pomorsku bitku od danas bi trebala vršiti policijski posao i praviti distinkciju između ribarskih, čamaca s izbjeglicama i “krijumčarskih eskortnih brodova”.
Iako se ovim mjerama planiraju “zatvoriti” gotovo svi pomorski izlazi iz Libije, u floti za AFP priznaju kako su “pred njima još veliki izazovi”. Naime, flota za sada mora ostati u međunarodnim vodama da ne “ugrozi suverenitet Libije”, što znači da mora pokrivati veće područje, a nedostaje i podataka o metodama djelovanja krijumčara koje se dakako neprestano mijenjaju i prilagođavaju novim okolnostima. U tom smislu ne čini se realnim da će europska ratna flota “zaustaviti” migracije, ali će ih svakako učiniti znatno opasnijima, jer će povećati broj isplovljavanja noću i produžiti put.
Povećanje broja smrti u Sredozemlju paradoksalno bi mogao biti jedini rezultat europske vojne akcije pokrenute tobože zbog spašavanja života migranata.