Antikorupcijska ideologija u Rumunjskoj već dugi niz godina predstavlja retoričku osnovu promoviranja kapitalističkih vrijednosti i uvođenja tržišnih mehanizama. Trik je pritom vrlo jednostavan: nositelji korupcije su bivši komunistički kadrovi koji su ostali u strankama i državnom aparatu nakon sloma tzv. realnih socijalizama. Osim konkretnih nositelja, korupcija se prikazuje kao inherentni dio “komunističkog mentaliteta” koji nikako da nestane i dozvoli ekonomski proplamsaj. I bez da ulazimo u strukturne veze između kapitalizma i korupcije, trik pada u vodu prizivanjem sustavno prešućivane historijske činjenice: uvođenje elemenata kapitalizma i integriranje Rumunjske u svjetski kapitalistički sistem i podjelu rada započeli su koje desetljeće prije “demokratskih promjena”.
No osim opće ideološke primjene, antikorupcijski elan zadobio je i svoje institucionalno oličenje, Nacionalni antikorupcijski direktorij (DNA). Legitimiran stalnim upozorenjima iz Bruxellesa o previsokom nivou korupcije DNA je osnovan kao navodno neutralno političko tijelo, no ispostavilo da se radi o mehanizmu izgrađenom za obračun među vladajućom klasom. Odnosno, određeni dio državnog aparata pod krinkom borbe protiv korupcije postao je instrument kompradorske buržoazije u obračunu s preostacima nacionalne buržoazije. “Olakotna okolnost” u cijeloj priči je činjenica da su u Rumunjskoj, za razliku od mješovitog i konfuznog stanja u većini ostalih postsocijalističkih zemalja, interesi različitih frakcija buržoazije jasno odijeljeno stranački zastupljeni..
“Nepoželjni” primjeri korupcije
Kroz prošlu godinu su se antikorupcijski obračuni intenzivirali i zahvatili cijeli niz državnih dužnosnika, uključujući i premijera Victora Pontu. Iako je cijela priča i dalje podešena prema narativu o bivšim komunističkim aparatčicima koji i dalje koruptivnim vezama drmaju rumunjskom politikom i ekonomijom, u toliko snažnom zahvatu i raznim istragama, moraju isplivati i slučajevi koji odudaraju od narativa, zapravo ga čineći neodrživima. Nakon Microsofta i njemačkog EADS-a, još jedna od stranih firmi koje bi navodno trebale donijeti kapitalistički “bon-ton” u Rumunjsku i pomoći odstranjivanju korupcije, našla se u središtu korupcijskog skandala.
Radi se o firmi Apa Nova, dijelu francuske korporacije Veolia, koja je od 2000. godine dobila koncesiju za upravljanje bukureštanskim vodovodnim i kanalizacijskim sustavom, tj. za naplaćivanje računa za vodu. Prema dokumentima koje je DNA predočila na sudu, dužnosnici francuske firme podmitili su određene bukureštanske dužnosnike kako bi unutar koncesijskog ugovora priskrbili mogućnost povećanja cijene vode. Pritom su angažirali i špijune iz redova bivših kadrova tajnih službi kako bi kontrolirali zaposlenike da ne bi slučajno javno progovorili o mutnim poslovima. A koliko su poslovi mutni svjedoči činjenica da je cijena vode samo od 2008. povećana za 125%.
Koncesionar je opravdavao povećanje cijene ulaganjima, iako je u prvih nekoliko godina otpustio 3.000 od ukupno 4.700 zaposlenih i time si prilično uštedio. Nadalje, konstantno se propušta istaknuti kako su ključna ulaganja izvedena neposredno prije privatizacije i kako se kvaliteta usluge nije nimalo promijenila. Tako da i ako pristanemo na tezu o neefikasnosti javnog upravljanja vodovodom teško je zamisliti kako se ta neefikasnot može odstraniti privatnim monopolom. Vodovodni sustav je jedan, nemaju ljudi dvije slavine doma pa da mogu kao “racionalni potrošači” odabrati bolji proizvod. Apsurdnost situacije dodatno dokazuje normalnost kapitalističkog ponašanja, pa i zapadnih kompanija: njihovo poslovanje ne orijentira se prema inscenaciji savršene kapitalističke konkurencije, već prema stjecanju profita bez obzira o kakvim se uvjetima stjecanja tog profita radilo.