S današnjim danom na snagu stupa odluka Vlade Srbije o podjeli željeznica na tri tvrtke. Tom je prilikom Radna grupa za upravljanje procesom reformi, na čijem je čelu ministrica prometa Zorana Mihajlović, objavila kako su sve pripremne radnje odrađene u roku, a Vlada je dan ranije uputila pismo generalnoj direktorici Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Christine Lagarde u kojem se između ostalog spominje i napredak u “reformi” sustava željezničkog prometa. Podjela ŽS je naime dio aranžmana vlade s tom financijskom institucijom koja zagovara i nadgleda takozvane neoliberalne reforme.
Sljedeći koraci u “rekonstrukciji” koje vlada najavljuje u pismu su, osim podjele na firme za putnički i teretni prijevoz te infrastrukturu, ukidanje postojećih subvencija koje će prisiliti nove firme na “mjere štednje” koje uključuju “otuđenje [prodaju] imovine” te “smanjenje broja zaposlenih”, odnosno otpuštanja. Plan demontaže sustava željeznica koji primjenjuje Srbija nije nov. On je neuspješno pokušavan u nekoliko zemalja s katastrofalnim posljedicama, a djelomično je proveden i u Hrvatskoj. Podjela željeznice na više tvrtki trebala bi “poticati” konkurenciju u željezničkom prijevozu i tako smanjivati cijene.
No podjelom željeznica se prije svega otežava poslovanje novih tvrtki unutar sustava. Tvrtke koje se bave prijevozom tereta ili putnika tako će ubuduće plaćati naknadu tvrtki koja se bavi održavanjem infrastrukture i koja će jedina ovisiti o državnoj pomoći, dok će se zarada od naplate karata i teretnog prometa s vremenom “liberalizirati”. Drugim riječima, profitni dijelovi sustava bi trebali biti prepušteni konkurentskih privatnim tvrtkama. U Velikoj Britaniji, gdje je taj sustav osmišljen, “restrukturiranje” je dovelo do dramatičnih povećanja cijena karata, ali i povećanih troškova za državu koja je nekoliko puta “spašavala” privatne tvrtke nesposobne da održavaju sustav željeznica.