politika
Rumunjska
tema

Proturječna reforma i prezir prema poreznicima

Foto: AFP / Andrei Pungovschi

Nova rumunjska porezna reforma nastoji doskočiti smanjenoj potrošnji izazvanoj primjenom strogih mjera štednje koja je posljedično ugrozila državne prihode. Iako ostaje pri ideji da će se porezni prihodi s vremenom povećati ako se “olakša poslovanje” smanjivanjem opterećenja poslodavaca, reforma uključuje i mjere koje je moguće vidjeti i kao skromni odmak od isključive politike štednje.

Čudan se događaj odigrao 1. svibnja ove godine na plaži jednog od najpopularnijih crnomorskih odmarališta u Rumunjskoj. Velika skupina inspektora Nacionalne agencije za upravljanje porezom (ANAF) banula je u odmaralište u namjeri da prekontrolira kafiće krcate gostima. Njihov cilj bio je utvrditi izdaju li ugostiteljski objekti ispravne račune. Međutim, ostali su nemalo iznenađeni kada su ih gosti u kafićima izviždali i napali praznim bocama.

U Rumunjskoj je 1. svibanj prilično miran dan kojeg većina ljudi umjesto na prosvjedima provodi na odmoru uz roštilj i pivo. Ne čudi stoga što su kafići odmarališta bili dupkom puni. No, spontana provala bijesa kojom su gosti brojnih kafića dočekali porezne inspektore posljedica je višemjesečnog nezadovoljstva javnosti radom te institucije. Početkom ove godine naime, ANAF je počeo sa strogom kontrolom plaćanja poreza na dodanu vrijednost te je u sklopu tih akcija počela izrazito agresivna provjera ispravnosti izdanih računa kao nužnog preduvjeta adekvatne naplate poreza.

Uspostavljanje mehanizma koji osiguravaju propisnu prijavu prihoda i plaćanje poreza bio je jedan od glavnih ciljeva u cijelom periodu tranzicije. Rumunjska se s otprilike tridesetopostotnim uspjehom u prikupljanju poreza nalazila pri samom dnu europskih ljestvica, što je političarima zaduženima za upravljanje javnim proračunom zadavalo mnoge brige.

Regresivna porezna politika

ANAF-ova agresivna politika nije bila samo nužan, već i očajnički potez s obzirom da državi hitno treba novac. Pritom treba naglasiti da jedinstvena porezna stopa od 16 posto što ju je Rumunjska uvela 2004. godine predstavlja svojevrstan tabu: nijedan političar, osim ukoliko nije odustao od svoje političke karijere, ne usuđuje se otvarati ovo pitanje. U tim okolnostima što uspješnije prikupljanje poreza na dodanu vrijednost dodatno dobiva na važnosti. PDV je regresivan oblik oporezivanja potrošnje koji najviše pogađa one s niskim primanjima, dok znatno manje utječe na one s visokim primanjima.

Stoga je bijes prema ANAF-ovim inspektorima rezultat činjenice da se akcija prikupljanja poreza u javnosti percipira kao zloupotreba institucije koja napada obrtnike i maloprodajne trgovine istovremeno štiteći međunarodne lance trgovina i krupni kapital. Ako u obzir uzmemo da su u ovakvim akcijama zbog relativno malenih svota neprijavljenog poreza zatvarani kafići i foto-kopiraone dok se utaja u velikim industrijama, poput drvne, mjeri u postotcima BDP-a, reakcija gostiju na prvomajskom odmoru postaje razumljivija.

No, povećana aktivnost ANAF-a te nasumično pretresanje ekonomskih objekata dio je šire logike čiji cilj nadilazi puku potrebu što uspješnijeg prikupljanja poreza na dodanu vrijednost. Aktualna rumunjska vlada priprema novi porezni zakon koji je dosljedan nastavak njene cjelokupne ekonomske politike. Radnje koje ANAF provodi posljednjih pola godine ključne su za implementaciju zakona u pripremi.

Skromno povećanje minimalca

Sadašnji rumunjski premijer Victor Ponta, koji se nalazi na čelu Socijaldemokratske stranke, došao je na vlast prije tri godine u koaliciji s Nacionalnom liberalnom strankom, a zahvaljujući predizbornoj kampanji čiju je okosnicu činilo protivljenje mjerama štednje. Koalicija je dobila 75 posto glasova na izborima 2012. godine na temelju obećanja da će zaustaviti mjere štednje koje je konzervativna vlada počela provoditi 2009. godine. Pontino drugo predizborno obećanje bilo je pokretanje ekonomskog rasta. Koalicija je tada ispravno zaključila da su, pored ostalih stvari, mjere štednje ograničile potrošnju. Štoviše, zaduženost stanovništva je bila sve veća, a veliki postotak njihovih niskih dohodaka mahom je odlazio na zadovoljavanje osnovnih potreba.

S ciljem da popravi ovu situaciju, prvi korak vlade bio je povratak plaća državnih službenika na razinu prije 2009. godine i povećanje minimalca. Između veljače 2013. i siječnja 2015. godine, minimalac je porastao sa 177 eura na otprilike 210 eura, a novo povećanje na 235 eura očekuje se u srpnju 2015. godine. Uz povijesno nisku stopu inflacije, ovo povećanje nije neznatno, a rumunjski je minimalac i dalje među najnižima u Europi. Dosege ove mjere, međutim, ne treba podcijeniti. U Rumunjskoj je, naime, svaki peti radnik zaposlen na minimalac.

Kako bi zadovoljila poslodavce, vlada je istovremeno s povećanjem minimalca snizila doprinose koje su poslodavci dužni uplaćivati u javni proračun. No, značajno povećanje minimalca samo po sebi ipak nije moglo riješiti dvostruki problem – stagnaciju potrošnje i niske prihode države. Stoga se ukazala potreba za potpunom fiskalnom reogranizacijom čije je zadovoljenje poprimilo oblik novog poreznog zakona.

Proturječna Pontina agenda

Logika koja se nalazi u pozadini donošenja ovog zakona nastoji ispuniti dva zahtjeva: udovoljavanje poslodavcima s jedne strane te s druge strane povećanje potrošnje i prihoda što je nužno kako bi zakon prošao u parlamentu u kojem sada kao opozicija sjede nekadašnji koalicijski partneri – tržišno i probiznis orijentirani liberali. No, činjenica da stoji na istim političkim pozicijama kao i opozicija premijeru ne predstavlja nikakav problem, tim više što se i sam često opisuje kao najsnažnijeg probiznis premijera u Europi povremeno kombinirajući ove stavove sa socijaldemokracijom.

Tako je i novi porezni zakon prilično neobična ideološka mješavina koju je vrlo teško klasificirati. Ne čudi stoga previše ni da je, čim je najavljen, privukao pozornost te potaknuo istovremeno i kritike i snažne pohvale. S jedne strane, zakon predviđa nekoliko neoliberalnih mjera: smanjenje jedinstvene porezne stope sa 16 na 14 posto, ukidanje poreza na dividendu (mjera koju je parlament ipak odbio), dvadesetopostotno sniženje carina na petrokemijske i luksuzne proizvode dok samozaposlenima i freelancerima uvodi obavezu plaćanja istog poreza kakvog plaćaju i regularno zaposleni. Također predviđa i manje poreze za poslodavce ali i smanjenje ili ukidanje niza drugih poreznih mjera. Nimalo ne iznenađuje da su čak i najzagriženiji liberali osupnuti tako odvažnim rezovima. Njihov je prijedlog poreznog zakona bio puno blaži od ovog kojeg su predložili socijaldemokrati.

No, ovaj se porezni zakon doista pozabavio i pitanjima koja su mučila stanovništvo, poput primjerice smanjenja PDV-a na osnovne namirnice s 24 na 9 posto. Trenutno, stopa od 9 posto je fiksirana za kruh i pekarske proizvode te paket-aranžman putovanja unutar Rumunjske (da, dobro ste pročitali, to je još jedan od primjera kako vlada nastoji simultano udovoljiti narodu i interesima tržišta). Drugo, zakon predviđa smanjenje socijalnih doprinosa koje uplaćuju sami zaposlenici (zdravstvo, mirovine i sl.). I na kraju, mala poduzeća koja nemaju zaposlenih više će se oporezivati od onih koji imaju zaposlene, što je mjera koja bi takva poduzeća trebala natjerati da eliminiraju rad na crno i više radnika zaposle legalnim putem.

Nova uloga poreznika

Iz ovoga proizlazi da novi porezni zakon popušta i radu i kapitalu, premda je poštenije reći da je naklonjeniji kapitalu jer osim što i dalje inzistira na jedinstvenoj poreznoj stopi, još ju dodatno snižava. Ali porezni zakon nije izazvao pomutnju samo u Rumunjskoj. Iznenadio je i međunarodne institucije. Međunarodni monetarni fond i Europska komisija izrazili su nezadovoljstvo, istaknuvši da će takve mjere teško pogoditi ionako malene državne prihode i slijedom toga povećati proračunski deficit.

Za početak, ovo su neosnovane sumnje. Prošlogodišnji deficit iznosio je 1,9% BDP-a što je ispod zacrtane granice Europske unije od 3%. Deficit se može držati pod kontrolom uz pretpostavku da u idućoj godini BDP rasti za 3%. No, to ipak ne rješava jedno drugo pitanje: rezovi u poreznim obvezama koje predviđa novi zakon doista će prouzročiti znatno smanjenje državnih prihoda. Vlada planira dio novca namaknuti kroz ekonomski rast te obračunavanjem sa sivom ekonomijom.

Ta je zadaća povjerena ANAF-u koji mora svim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju osigurati redovno plaćanje poreza kako bi se nadoknadili gubici nastali uvođenjem olabavljenih poreznih mjera. Novi je porezni zakon u centar pažnje postavio ANAF koji je dosada bio poznat isključivo po svojoj frustrirajućoj nedjelotvornosti. Nakon što su mu povećane uloga i aktivnosti, ANAF u javnosti izaziva i bijes i podsmijeh. Već sam spomenuo da taj bijes proizlazi iz jasnog napada na sitne poduzetnike i zaštite krupnog kapitala, naročito međunarodnog.

Skromni odmak od štednje?

Nedavno je ANAF je postao i predmet ismijavanja, posebno kada je precizirao uvjete za oporezivanje napojnica. One su bile rupa u zakonu – nije naime bilo jasno trebaju li se napojnice tumačiti kao utaja poreza ili neoporezivi dio. Kako bi riješio ovo goruće pitanje, ANAF je izdao naredbu koja obvezuje poduzetnike da izdaju posebne račune za napojnice čime se uvodi njihovo zasebno oporezivanje. Dakako, ta mjera šteti zaposlenicima s obzirom da su im napojnice dodatak na ionako mršavu plaću. No u nekim uslužnim sektorima ova je mjera prava noćna mora. Na primjer, taksisti moraju ručno ispisati i uručiti račun mušteriji ukoliko dobiju napojnicu. Ako netko želi ostaviti napojnicu dostavljaču pizze, mora otići u pizzeriju uzeti račun. Taksisti i konobari dužni su prijaviti svoju zaradu na početku smjene i za nju voditi posebnu evidenciju. Ovi primjeri nisu nimalo zabavni onima koji su pogođeni tim mjerama.

U ANAF-ovu valja kazati da je stopa prikupljanja poreza od početka godine porasla za 10% što predstavlja svojevrsni rekord. Broj blagajni porastao je za 70%. Čini se da njihovi poduhvati u većoj mjeri urode plodom, ali pod cijenu otežavanja života najsiromašnijim i najranjivijim skupinama. One su već platile cijenu mjera štednje, a sada plaćaju cijenu novog poreznog zakona i njegovog pritiska na povećane stope prihoda od poreza.

Ljudi koji su 1. svibnja ANAF-ove inspektore gađali bocama osjećali su se ponovno metom državnog aparata. U velikoj mjeri, to su i bili. Međutim, treba ipak primijetiti da novi porezni zakon signalizira, ako ništa, barem skromno preispitivanje smjernica politike. Premda još uvijek zaključan u neoliberalnu paradigmu, porezni zakon ukazuje na odmak od mjera štednje i teži ostaviti više novca u džepovima onih kojima je nakon godina mjera štednje najpotrebniji. Nije mnogo, ali barem si možete priuštiti pivo za slučaj da se ANAF-ovi inspektori opet pojave.

S engleskog prevela Nikolina Rajković