politika
Srbija
vijest

Buridanov magarac

Foto: AFP / Vladimir Živojinović

Iako su izbori za Skupštinu grada Beograda raspisani za 2. jun, mnogo toga oko njihovog održavanja nije jasno. Izbori su raspisani još 3. aprila, ali, za sada je proglašena samo jedna lista. Naravno, reč je o listi “Aleksandar Vučić – Beograd sutra”, na kojoj se nalaze Srpska napredna stranka, Socijalistička partija Srbije, Srpska stranka Zavetnici, Srpska radikalna stranka i niz drugih manjih aktera. Najveće opozicione koalicije, na (levom) centru i desnici, nisu ni počele sa prikupljanjem potpisa, već su fokusirane na pregovore oko izbornih uslova. Zavisno od ishoda pregovora, doneće odluku povodom eventualnog izlaska na izbore.

Glavni zahtev tiče se, u prvom koraku, obustavljanja svih predizbornih radnji, te održavanja istovremenih lokalnih izbora u jednom danu, kako bi se umanjio efekat unutrašnjih migracija birača. Ostala dva zahteva tiču se formiranja nezavisne komisije koja bi izvršila reviziju biračkog spiska i dostupnosti javnog servisa za opoziciju.

Deluje i da unutar opozicije ne postoji saglasnost šta raditi ako se zahtevi ne ispune ili njihovo ispunjenje bude parcijalno. Dok jedni naginju izlasku i borbi na svakom mogućem polju, drugi zagovaraju bojkot. Važnu ulogu igra i ProGlas. Deo ovog skupa javnih ličnosti nedavno je izašao sa čvrstim stavom da predstojeće izbore treba bojkotovati. Protesti ProGlasa, nakon decembarskih izbora, su bili brojniji od onih koji su organizovale opozicione stranke. Nema sumnje i da je njihova kampanja pozivanja da se izađe na izbore, u značajnoj meri doprinela izbornom rezultatu opozicije na republičkom nivou. U nedostatku partijskih infrastruktura, javne ličnosti iz ProGlasa su motivisale deo birača da izađe na izbore.

Odatle ProGlas sada crpi moć da zagovara određene političke pozicije – još jedno upozorenje političkim strankama da je potrebno razvijati sopstvenu infrastrukturu, kako ne bi došlo do outsourcing-a političkog odlučivanja. Kada poznati glumci ili profesori steknu takvu vrstu političkog kredibiliteta, manevarski prostor opozicionih stranaka je značajno sužen.

Strategija: korak iza vlasti

Čak i da se, u nekom trenutku, usaglasi stav da je na izbore potrebno izaći, postaviće se pitanje koji format je adekvatan. Ubrzo nakon završetka izbora, deo koalicije Srbija protiv nasilja, predvođen Strankom slobode i pravde, počeo je da zagovara proširenje koalicije i formiranje jedinstvene opozicione liste sa koalicijom Nacionalna demokratska alternativa i svima onima koji su istinska opozicija SNS-u. Drugi deo koalicije Srbija protiv nasilja, predvođen Zeleno-levim frontom, načelno se protivi uključivanju i stranaka desnice u predizborni savez, ukoliko se opozicija zaista odluči da izađe na izbore.

Značajan deo ljudi, koji nije neposredno investiran u politička zbivanja, prilično je zbunjen. Mnogi su se pogubili u bujici svakodnevnih informacija i promena. Dok se jednima čini kako je odluka o bojkotu već donesena, drugi ni ne znaju da su raspisani izbori za 2. jun, dok je trećima potpuno nejasno zašto se o bojkotu uopšte i razmišlja.

Kakav god bio ishod pregovora, nema sumnje da će opoziciji biti teško da ubedi sve one koji su za nju glasali u decembru, da je njen potez, koji god on bio, u potpunosti ispravan i dosledan. Još jedan primer kako je Aleksandar Vučić često korak ispred bilo kakvog opozicionog poteza. Mada, to i nije toliko teško učiniti, kada je gotovo sva moć u njegovim rukama.