Razmjer izraelskih udara na sustav zdravstva u Palestini pokazuje da se nikako ne može govoriti o kolateralnoj šteti, kako to snage izraelske okupacije pokušavaju prikazati. Val najrecentnijih napada na zdravstvenu infrastrukturu treba promatrati kao dio šire strategije da se uništi svaki trag mreže socijalne i društvene podrške u Gazi, čime bi se onemogućio povratak onih koji su kroz protekla dva mjeseca od tamo protjerivani. Piše Ana Vračar.
Približno 18 tisuća ljudi ubijeno je u izraelskim napadima na Pojas Gaze od početka listopada. Među njima, preko 500 ubijeno je u direktnim i namjernim napadima na zdravstvene ustanove: bolnice, zdravstvene centre, i sanitetske službe. Većina bolnica u Gazi pretrpjela je ogromnu štetu. Na sjeveru je zbog posljedica napada izvan funkcije svih pet bolnica koje tamo inače pružaju zdravstvenu zaštitu, a početkom prosinca je 14 od 19 bolnica u okolici grada Gaze, područja s najvećom koncentracijom ove vrste zdravstvenih ustanova, bilo izvan funkcije. Iako se pojedini odjeli tih bolnica povremeno uspiju osposobiti, nisu u stanju pružati adekvatnu skrb zbog nestašice anestetika, lijekova, i struje. Bolnice u ostatku Gaze nalaze se u istoj situaciji, unatoč tome što se do njih tu i tamo probije koji kamion s medicinskim potrepštinama. Prema riječima generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije, Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa, količine materijala koje uspiju doći do bolnica tek su “kap u moru potreba”.
Osim što žive i rade bez osnovnih sredstava, pacijenti i zdravstveni radnici sve se češće nalaze na meti snajpera izraelskih okupacijskih snaga. Tijekom višednevne opsade jedne od bolnica kojima upravlja organizacija Al Awda, snajper je nišanio kako ljude koji su pokušavali doći do bolnice, uključujući trudnice i njihovu pratnju, tako i zdravstveno osoblje. Preko 200 vozača hitne pomoći, medicinskih sestara, liječnika i drugih zdravstvenih radnika poginulo je u Gazi od početka oktobra. Drugi su uhićeni i sudbina im je neizvjesna. Među njima su ravnatelj bolnice Al Shifa, Muhammad Abu Salmiya, i voditelj sanitetskih operacija na sjeveru, Awni Khattab.
U pitanju su napadi nezapamćenih razmjera: Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) evidentirala je barem 212 napada na sustav zdravstva u Pojasu Gaze od 7. oktobra nadalje. Dodatno, evidentirala je i 236 takvih napada na Zapadnoj Obali, uključujući pretrese vozila hitne pomoći, privođenje zdravstvenih radnika i pacijenata, i primjenu grube sile nad zdravstvenim radnicima.
Ono što razmjer izraelskih udara na sustav zdravstva u Palestini pokazuje jest da se nikako ne može govoriti o kolateralnoj šteti, kako to snage izraelske okupacije pokušavaju prikazati. Suprotno tome, val najrecentnijih napada na zdravstvenu infrastrukturu treba promatrati kao dio šire strategije da se uništi svaki trag mreže socijalne i društvene podrške u Gazi, čime bi se onemogućio povratak onih koji su kroz protekla dva mjeseca od tamo protjerivani, napomenuo je Mustafa Barghouti, liječnik i član Palestinskog nacionalnog vijeća, tijekom nedavnog razgovora u organizaciji mreže No Cold War.
Raste strah od epidemija
Osim namjernog uništavanja zdravstvene infrastrukture i namjernog ciljanja zdravstvenih radnica i radnika, najrecentniji izraelski napadi na Pojas Gaze povećali su i rizik od širenja zaraznih bolesti. Iznimno velik broj ljudi – preko 80% cjelokupnog stanovništva – sklonio se u škole, prihvatne centre Ujedinjenih naroda (UN) i bolnice, gdje žive u pretrpanim prostorima, bez dovoljnih količina pitke vode i sanitetskih čvorova.
Situacija je tragična, riječima Michaela Ryana, voditelja odjela SZO za izvanredne situacije. Zbog životnih uvjeta, razrušene zdravstvene infrastrukture, i nedostatka zdravstvenih potrepština, prema njegovoj procjeni trenutno je praktički nemoguće osigurati zdravstvenu skrb na području Pojasa Gaze. Ta se procjena odnosi kako na one ozlijeđene u napadima, tako i one kojima bi u svakom slučaju trebao neki oblik skrbi.
U Gazi živi otprilike 50 tisuća trudnica, od kojih će prema procjenama SZO barem 15% trebati carski rez. Četvrtina beba rodit će se prijevremeno, što znači da će i žene i djeca trebati oblike skrbi koji se ne mogu pružiti u izostanku električne energije ili osnovnih medicinskih potrepština. Trudnice su također posebno izložene opasnostima hepatitisa E, koji se širi nepročišćenom vodom. Čak 25% ih može umrijeti ako se zarazi ovom vrstom hepatitisa u trećem tromjesečju, a sve su izloženije riziku od zatajenja jetre i spontanog pobačaja.
Pitka voda u Gazi je i u periodu “mirnodopske” okupacije bila luksuz. Prema podacima UN-a, 2020. godine oko 97% vode nije bilo primjereno za piće zbog posljedica okupacije. Trenutno, ne samo da nema vode, već nema ni sanitarne infrastrukture koja bi donekle ograničila rizik od širenja zaraznih bolesti. Rick Brennan, Ryanov pandan za regiju istočnog Mediterana, na nedavnoj konferenciji za medije napomenuo je kako je omjer sanitarnih čvorova i korisnika u skloništima trenutno 1:100. U najgorim situacijama, istaknuo je, taj omjer bi trebao biti 1:20.
Zbog pothranjenosti i općenito loših životnih uvjeta među populacijom Gaze već je zabilježen povećan broj akutnih infekcija dišnog sustava i proljeva. Lokalni ured SZO izrazio je zabrinutost i zbog povećane pojave žutice – stanja koje može biti znak hepatitisa. “Sve ovo vam možda ne zvuči toliko zastrašujuće u odnosu na druge epidemije o kojima ste slušali”, rekla je predstavnica ureda SZO-a u Palestini novinarima. “Ali to su bolesti koje najčešće ubijaju ljude ako se ne adresiraju njihovi temeljni uzroci.”
Temeljni uzrok lošeg zdravlja – okupacija
Temeljni uzrok lošeg zdravlja i smrti u Palestini je izraelska okupacija, naglašavaju lokalni aktivisti. To se ne odnosi samo na protekla dva mjeseca napada, već i na prethodnih 75 godina: zdravstvena zaštita i radnici stalna su meta izraelskih oružanih snaga i vlasti. Prije 7. oktobra ove godine, praksa odbijanja dozvola za putovanje iz zdravstvenih razloga već je bila ustaljena. 2018. godine 1.821 dijete s odobrenim putovanjem iz zdravstvenih razloga moralo je na pregled ili terapiju bez pratnje roditelja, kojima ista dozvola nije odobrena.
Represija se vrši i nad organizacijama koje pružaju zdravstvenu skrb na okupiranim teritorijima. Izraelske vlasti su u nekoliko navrata 2021. i 2022. godine tako napale rad organizacije Health Work Committees, koja je svojedobno pružala otprilike 15% zdravstvene skrbi na Zapadnoj Obali. Osim što su provele nekoliko racija u uredu organizacije, izraelske snage su 2021. godine uhitile tadašnju voditeljicu Health Work Committees, medicinsku sestru Shathu Odeh. Odeh je u pritvoru provela 11 mjeseci, nakon čega je puštena uz jamčevinu i odredbu da se idućih pet godina ne smije baviti zdravstvenim, odnosno političkim radom. Sličnom tretmanu izloženi su palestinski aktivisti na svim poljima. U istom valu kada je napadnut Health Work Committees, izraelske vlasti obrušile su se na još nekoliko organizacija, uključujući one koje se brave ženskim i dječjim pravima, te pravom na hranu.
Ovaj oblik slamanja otpora prepoznat je od strane velikog broja međunarodnih organizacija i organizacija za ljudska prava, a na njega se upozoravalo i u diskusijama SZO. Pitanje zdravlja u Palestini i posljedica okupacije na zdravstveni sustav redovito se nađu na dnevnom redu ove UN-ove agencije. Uz izvanredne rasprave koje prate eskalaciju nasilja, kao što je bio tematski sastanak o humanitarnoj i zdravstvenoj situaciji u Pojasu Gaze održan 10. decembra, ured generalnog direktora podnosi i godišnje izvještaje skupštini SZO-a.
Direktorovi izvještaji evidentiraju direktne posljedice okupacije na zdravlje u Palestini, a podsjećaju i na međunarodne obaveze koje Izrael krši kada je u pravu zaštita prava na zdravlje na okupiranim teritorijima. Kao i niz UN-ovih rezolucija donesenih po tom pitanju, podnošenje izvještaja predstavnicima u skupštini SZO još uvijek nije dovelo do konkretnih pomaka.
U sklopu tih rasprava, naime, ova točka je dio sporednog dnevnog reda. O njoj se raspravlja kao o tehničkom izvještaju, s periodičkim izvještajima o akcijskim planovima i programima. Takva organizacija dnevnog reda, naravno, nije slučajna. Zbog pritisaka Izraela, a još više i onih SAD-a, svaki spomen Palestine u SZO proziva se kršenjem tehničkog mandata organizacije. Zbog tih pritisaka, kao i nedovoljnog otpora drugih zemalja članica SZO, usvojene (skromne) prijedloge najčešće je nemoguće provesti.
Zbog razmjera razaranja, mnogima se trenutno nemogućom čini i obnova bilo kakve mreže zdravstvene skrbi u Pojasu Gaze. Međutim, uvjerenje da će do nje, kao i do kraja okupacije, doći, i dalje živi među zdravstvenim radnicima u Palestini, većinom zbog velikog vala solidarnosti kojeg su pokrenuli njihovi kolege diljem svijeta. Kao što im je kroz raspravu No Cold War poručio Aed Yaghi, direktor Palestinskog društva za medicinsku pomoć: “Zajedno možemo obnoviti sve bolnice koje su uništene u Palestini.”