Velika većina vas koji ovo čitate je vjerojatno u jednom trenutku u proteklih 6-7 dana barem u sebi zapjevala “umetnica mora biti zdrava, biti zdrava…”. Refren pobjedničke pjesme na Beoviziji, zajedno s pratećom koreografijom, postao je obrazac za tone memova na društvenim mrežama, a etablirao se vrlo brzo i kao trend na TikToku. No, pored tih nevinih i standardiziranih putanja i stranputica proizvoda popularne kulture danas, Konstraktina pjesma zaslužna je i za priličan političko-kulturni odjek. I to po liniji one klasične podjele koja i dalje u nezanemarivoj mjeri diktira politički život u Srbiji: s jedne strane predstavnici autentične, narodne kulture, a s druge elitisti i avangardni izdajnici iz “kruga dvojke”.
Konstraktina pobjeda je malo načela tu zamornu podjelu u kojoj akteri zvuče kao studenti koji konstantno spremaju Bourdieuovu “Distinkciju” za ispit. Oni koji sebe smatraju žrtvama “distingviranja” su zaredali s optužbama za elitizam i manjak autentičnosti. Međutim, njihove prozivke su djelovale neuvjerljivije nego inače: što zbog same činjenice da je Konstrakta osvojila najviše glasova publike i da je poharala društvene mreže, a što zbog teme koja se provlači kroz pjesmu – dostupnost zdravstvenog osiguranja. Naprosto je nemoguće takvu temu, u bilo kakvoj obradi, odstraniti kao elitističku. S druge strane, oni koji navodno distingviraju i tako ponizuju srpski narod, pogotovo “građanska” ili “NVO” levica, kako joj tepaju neprepoznati heroji radničke klase za tastaturama, jedva su dočekali podržati Konstraktu. Ne toliko zbog same pjesme koja stilom, eto, odgovara njihovom habitusu, već zbog toga što su “osjetili” da ih je Konstraktino spominjanje zdravstvene knjižice konačno legitimiralo kao autentične zastupnike radne većine. Taj je “osjećaj” proizveo zdravu dozu političkog krindža, ali mora se (pun intended) valjda i to.
No, ti se refleksi ni približno ne mogu usporediti s njihovim opozicijskim konkurentima. Oni se, doduše, ne pozivaju na Konstraktu, ali teško je ne uočiti poveznicu ili barem prikladno vremensko podudaranje. Prekjučer se na predizbornom skupu u Smederevu javnosti obratio predsjednik Stranke slobode i pravde i bivši gradonačelnik Beograda Dragan Đilas. U raznim porukama i obećanjima koje Đilas uputio narodu, istaknulo se jedno: “Da se ukinu doprinosi za zdravstvo i da se te pare prebace u plate ljudima, a to bi značilo da od prvog dana ove mere su sve plate veće za 12 posto svakome u Srbiji”. Đilas se nije potrudio pojasniti prilično bizarnu izjavu opozicijskog političara u doba pandemije, ali uskočio je naknadno Dušan Nikezić, glavni ekonomist Đilasove stranke. On je potvrdio plan ukidanja doprinosa za zdravstvo i zdravstvene knjižice, ali i obrazložio fiskalnu računicu koja iza ideje stoji.
Naime, ukidanje doprinosa i knjižica ne bi značilo ukidanje javnog zdravstva. Naprotiv, svatko bi imao pravo na liječenje bez obzira imao zdravstvenu knjižicu ili ne. (Čuješ li, Konstrakta?) Samo što se to liječenje ne bi financiralo iz doprinosa već bi ga direktno financirala država. Odakle državi novci za takvo što? Računica glasi: radnicima će se ukidanjem doprinosa od 12% povećati plaće za taj isti iznos što automatski znači veću potrošnju, a samim tim će u budžet stizati i više sredstava prikupljenih putem PDV-a. Oklada je i da će povećanje potrošnje potaknuti otvaranje novih radnih mjesta što će donijeti i nove prihode od poreza na plaću. Računica sama po sebi nije problematična niti je posrijedi neko novo fiskalno rješenje. Ono što jest problematično jest pretpostavka na kojoj se zasniva. Podrazumijeva se da će poslodavci nakon ukidanja doprinosa zadržati istu visinu bruto plaća, a ne ih, recimo, smanjiti upravo za onoliko koliko su izdvajali za doprinos. Da parafraziramo poznatu fejsbuk stranicu: Neće se desiti. Poslodavci će redom iskoristiti priliku i smanjiti plaće jer im je to racionalnije. A krajnji ishod bi bila daljnja privatizacija zdravstva.
Naravno, sasvim je izvjesno da Đilas i društvo neće osvojiti vlast, a ovakve ideje nam govore i zašto neće. Rješavanje Konstraktinog problema neposjedovanja zdravstvene knjižice ukidanjem zdravstvene knjižice kao takve spada prije u lošu muzičku kritiku nego u ozbiljnu zdravstvenu politiku. Narod mora imati pravo na zdravstvenu knjižicu i bezuvjetno dostupne zdravstvene usluge bez obzira na to tko bio predstavnik Srbije na Euroviziji, tko bio na vlasti i koja bila tajna zdrave kose Meghan Markle.